Ta stranka, podsjećanja radi, ne dozvoljava implementaciju rezultata Općih izbora održanih 2018. godine, odnosno formiranje federalne izvršne vlasti, a taj proces uvjetuje usvajanjem izmjena Izbornog zakona na HDZ-u BiH prihvatljiv način.

Nakon sjednice Predsjedništva nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS) koja je održana u ponedjeljak, Čović je ponovio stav da bez izmjena Izbornog zakona nema nove Vlade FBiH, a podređivanje interesa svih građana FBiH potrebama HDZ-a BiH pravdao je i situacijom u vladama pojedinih kantona.

- Vidjeli ste kako prolazi Vlada Kantona Sarajevo i neke druge vlade u tim igrama neke tobožnje parlamentarne većine s kojom bismo mi trebali praviti novu Federalnu vladu – izjavio je Čović.

Vlada Kantona Sarajevo je, podsjećanja radi, formirana već u decembru 2018. godine, a zatim je smijenjena godinu kasnije. Promjene parlamentarnih većina svojstvene su svim demokratski uređenim društvima, pa smjene ili rekonstrukcije vlada nisu presedan već gotovo ustaljena praksa.

Ono što nije ustaljena praksa je neimplementiranje izbornih rezultata, odnosno neformiranje vlasti, što se ne odnosi samo na federalni nivo. Za razliku od Kantona Sarajevo i nekih drugih kantona na koje Čović aludira, vlast još nije formirana u Kantonu 10 i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Zajednička je ovim kantonima činjenica da u njima dominantnu političku ulogu ima upravo HDZBiH.

Ukoliko su sve kantonalne vlade formirane, osim onih u kojima "se pita" HDZBiH, te ukoliko sve političke opcije kojima su glasači dali povjerenje da formiraju vlast teže ka finalizaciji tog procesa, osim HDZ-a BiH, nije baš zahtjevan poduhvat identificirati remetilački faktor u FBiH.

Ističe Čović da su sporazumom kojeg je u Mostaru potpisao sa predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem dogovorene izmjene Izbornog zakona kako bi se "riješilo pitanje legitimnog predstavljanja", što je samo parcijalna informacija o potpisanim političkim načelima. Nimalo suptilno Čović propušta podsjetiti da je istim sporazumom dogovorena i provedba svih presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, čemu HDZBiH, očigledno, ne pridaje mnogo značaja.

Provedba tih presuda, poput one u predmetu "Sejdić i Finci", iziskuje i izmjene Ustava BiH, a samim tim i potrebu pribavljanja dvotrećinske podrške Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. To u praksi znači potrebu postojanja šireg konsenzusa koji prelazi okvire parlamentarne većine, što dodatno obesmišljava uvjetovanje formiranja Vlade FBiH izmjenama izbornog zakonodavstva.

Sudeći prema potpunom izostanku odluka Evropskog suda za ljudska prava sa agende HDZ-a BiH, očigledno je da ta stranka uopće ne razmatra ozbiljno potrebu njihove implementacije, što ne samo da je u suprotnosti sa mostarskim sporazumom već je i u suprotnosti prema ključnim obavezama BiH na putu ka članstvu u Evropskoj uniji.