Za sebe kaže da je po zanimanju električar, a sada je mutevelija džamije Hak nur i komšija o kojem svako ima samo riječi hvale.

Kažu da je na njegovu inicijativu izgrađena džamija u ovom naselju.

- Porijeklom sam iz Rogatice, iz sela Lubardići. Tu nas je odmalehna odgajala džamija, a '41. godine nas je rat odveo do Kaknja, zatim u Doboj – priča hadžija Muhamed.

Sjeća se ramazana u svom selu.

- U selu niko nije imao sat, pa bi majka rahmetli uzmi kantu pa lupaj na sehur uz ramazan. Kad sam bio za ramazan u Turskoj, kod njih tradicija je da bude na sehur sa bubnjevima i ja kažem zetu: "Vidi moja majka tako radila, a ni znali nismo da je to negdje tradicija" – priča hadžija.

Ističe kako je sevap nasmijati drugog, te da se voli šaliti.

Putovao je mnogo, radio je u Libiji, zatim u Zagrebu, a imao je želju da se izgradi džamija u Neumu.

Priča hadžija i o gradnji mahalske džamije. Ranije su se, kaže, u kućama teravije klanjale i mevludi učili.

A napravila se, veli, i džamija. Ističe da se džamija gradila punom parom.

Učestvovao je hadžija i u gradnji džamija u Briješću, gdje su, kaže, rukama eksere ispravljali.

- Kćerke su mi medresu završile, zatim se udale za muftije, a danas imam 15 unučadi, a praunučadi 21 – kaže hadžija.

Puno je, kaže, radio, ali puno i dovio i klanjao.

- Mislim da sam patriota, i volim Pejgambera, vjeru islam, četiri puta sam bio na hadžu, isto toliko puta na umri. Nikada od vjere nisam odustao, ne odustajem ni danas, elhamdullilah – zaključuje hadžija.