Bivši fudbaler Željezničara, Vojvodine i Bešiktaša Sead Halilagić je ovih dana ponovo dospio u žižu sportske javnosti nakon objavljivanja pete zbirke poezije pod nazivom ”Garib”. Čovjek koji je ostavio dubok trag u slavnom turskom klubu, pokušao je kroz jednu od svojim poema, da se oslobodi “duhova prošlosti” i da na specifičan način progovori o famoznom autogolu protiv Galatasaraya koji je u sezoni 1999/2000. riješio pitanje prvaka.

- Trener je bio Hans-Peter Brigel, nanizali smo 12 pobjeda zaredom i prišli Galati na svega šest bodova šest kola pre kraja. Oni su te sezone gurali dobro u kupu UEFA i računali smo da će u slučaju poraza dići ruke od prvenstva i posvetiti se finalu sa Arsenalom. Sve se odvijalo kako treba, vodili smo sa 1:0 do 82. minuta i onda... Uf! U namjeri da intervenišem, vratio sam loptu golmanu Fevziju i krenuo u stranu da se otvorim za nastavak igre. Odjednom muk. On je zamahnuo i promašio loptu. Šok! Svi smo se uhvatili za glavu. Ostalo je 1:1 i Galatasaray je imao otvoren put ka tituli. Dugo nisam mogao da dođem sebi, tim prije što sam te večeri zaslužio epitet igrača utakmice - rekao je za Anadolu Agency (AA) Halilagić.

Godine prolaze, sjećanja ne blijede. O tome kako se osjeća kada se dvije decenije kasnije sjeti autogola protiv večitog rivala, Halilagić je dočarao u jednoj strofi pjesme "Fudbal je naša priča":

- I tada posivim, kao današnje nebo nad Istanbulom. Kao lica slijepih uličnih zabavljača, muzički odgojenih. Kao radni kostimi radenika, duž raskopane ulice Nezavisnosti, angažovanih da cikularima režu kamen i postavljaju nove šine za stari crveni tramvaj“.

Slikovito i upečatljivo. Nikada nijedan autogol u historiji turskog fudbala nije izazvao toliko potresa i emocija. Bilo je i posljedica sa tragičnim epilogom.

- Kasnije sam kroz priče autentičnih svjedoka dobijao informacije šta se sve dešavalo tokom, za vrijeme i poslije čuvene utakmice. Jedan čovek iz Mardena je u momentu kada je lopta ušla u našu mrežu, dobio infarkt i nije mu bilo spasa. Tamo negdje, na drugom kraju Turske, tip je slušao radio prijenos i kada je čuo moje ime i reportera koji viče "gol, gol, gol", mislio je da je 2:0 za nas, zatvorio je radnju i otišao da slavi titulu. Tek je uvečer na televiziji saznao o čemu je riječ - pričao je Halilagić i nastavio:

- Desilo mi se da uđem u kafić u Istanbulu, čovjek me startuje i kaže da je jedan od vođa navijača Bešiktaša i da ne zna kako da mi oprosti taj autogol. Ja ga zamolim da sjednemo na piće i pitam ga ima li ženu. On kaže da ima i pokaže mi devojku koja stoji na vratima kao hostesa. Ja ga pitam imaju li dece, kaže "dvoje#. Onda ga pogledam u oči i kažem mu najiskrenije, slušaj, ne voliš ti više Bešiktaš od mene. Sa profesijom "vođa navijača" ne možeš da nahraniš ni ženu, ni decu. Zaposli se, radi nešto, a fudbal neka ti bude samo dodatno zadovoljstvo. Dva dana kasnije, neko me doziva sa druge strane ulice, ja se okrenem i vidim njega. Stoji za frižiderom i prodaje sladoled. To mi je bilo veoma drago bez obzira na izgubljenu titulu osam minuta prije kraja meča.

Halilagić je do skoro imao funkciju u omladinskoj školi Bešiktaša i dobro je upoznat sa trenutnom situacijom u istanbulskom klubu.

- Bilo je mnogo potresa u rukovodećim strukturama Bešiktaša i to se odrazilo na rezultate na početku prvenstva. Tražila se po svaku cijenu smjena predsjednika i na kraju je do toga i došlo. Trener Abdulah Avdži je stigao iz tabora Bašakšehira i trebalo mu je vremena da se adaptira na novu sredinu. Nadovezala se i finansijska kriza koja drma cijeli turski fudbal, ne samo Bešiktaš. Svaki od tri najpopularnija kluba duguje skoro 300 miliona eura i sve su češće pod lupom disciplinskih organa UEFA. Nemaju više novca da angažuju zvučna imena, ekipe su prepune matorih igrača. U posljednjoj utakmici protiv Briža u kojoj je Galatasaraj rješavao svoju evropsku sudbinu, najstariji igrač Briža je imao 26 godina, a najmlađi igrač Galate 27. Zato me i ne čudi što su osvojili samo dva boda u Ligi šampiona  kazao je Halilagić.

Kriza u klupskom fudbalu nije se odrazila na onaj reprezentativni, jer je Turska bez većih problema izborila plasman na Evropsko prvenstvo 2020.

Sead je igračku karijeru počeo u sarajevskom Željezničaru kod trenera Milana Ribara i sa velikim interesovanjem prati dešavanja u bosanskohercegovačkoj reprezentaciji:

- Bosna je čudna sredina. Svako se svakome upliće u posao, svako uzima za pravo da kritikuje i komentariše. Imam utisak da nemaju predstavu gdje se bosanski fudbal nalazi trenutno na evropskoj fudbalskoj mapi. U redu Džeko i Pjanić, ali fudbal nije individualni sport. Vječito ogromna očekivanja i slabi rezultati. Mislim da bi Bajević u tom smislu mogao da napravi balans i da malo spusti loptu na zemlju. Mnogo je tu ljudi iz "sivih sfera" koji utječu na reprezentaciju, Robi se nije snašao i zato je otišao. Sjećam se i dok je Sušić bio selektor, pravili su se klanovi i Pape je pod pritiskom morao da ode. Ja to ne razumijem, igrači su ljuti na selektora i zato neće da zapinju za reprezentaciji. Bio sam igrač, ali što više razmišljam sve sam skloniji zaključku da su fudbaleri veoma kvarljiva roba  rekao je Halilagić.