Himzo Vatreš je bio u zadnjim autobusima koji su napustili Žepu u julu 1995. godine. S njim su, kako je posvjedočio, u autobusu bile starije osobe, te žene i djeca. Po dolasku autobusa, nedaleko od Kladnja, on je s još tri čovjeka izveden.

- Samo sam se okrenuo prema djeci i ženi, i rekao im da ne plaču i ne nose moj ruksak - kazao je svjedok te dodao da je potom odveden u školu, a zatim prebačen u Rasadnik, u Rogaticu.

- Pretresli su nas i uzeli nam sve što smo imali sa sobom, te odveli u neku prostoriju - ispričao je Vatreš, kao i da ih prvih deset dana nije niko dirao, ali da su nakon toga počela izvođenja zatvorenika i premlaćivanje.

Vatreš je rekao kako je vođen na prinudne radove, te da se često dobrovoljno prijavljivao nadajući se da će bolje proći.

Tako se jedne prilike prijavio da čisti toalet u upravnoj zgradi zajedno, kako je kazao, sa Alijom Karićem. Svjedok je ispričao kako ih je izveo stražar Panto Pantović, a vani u hodniku ih sačekao Slaviša Đerić, koji je počeo da ih udara.

- Tukao nas je nekih 400 metara, koliko smo hodali do komande. Mene je tada toliko istukao da sam molio Boga da umrem - rekao je svjedok i naveo kako im je po dolasku u upravnu zgradu dao lonac ključale vode da nose te ih nastavio tući.

- Govorio nam je da ako prospemo kap vode, da će nas ubiti, sve smo ruke ispržili noseći taj lonac - kazao je svjedok.

Vatreš je ispričao Sudu BiH da ga Pantović i Despet nikada nisu maltretirali, te da ga je Nešković jednom spasio od teškog rada.

- Nešković mi je rekao da se vratim, da će se istovarati i utovarati neke vreće pšenice - kazao je svjedok.

On je rekao kako su zatvorenici iz Rasadnika obavljali teške poslove, da su ih vodili na kopanje kanala, rušenje bošnjačkih kuća, utovaranje i istovaranje materijala te sječu šume.

- Takav teret u svom životu nisam imao - kazao je Vatreš.

Vatreš je razmijenjen 17. januara 1996. godine i, kako je rekao, od tada se liječi kod neuropsihijatra.

VEZANI TEKST - Zoran Nešković i ostali: Počelo suđenje za zločine u Rogatici 1995. godine

Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje civila u zatočeničkom objektu Rasadnik u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.

Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali optuženi u svojstvu stražara u Rasadniku, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila životne dobi oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.

U optužnici se navodi da su u ovim radnjama, osim optuženih, učestvovali i Dragan Nikolić, protiv koga je postupak razdvojen, kao i Predrag Nikolić, koji je preminuo.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. novembar.