To je tužno, da jedno ovakvo mjesto ne zanima mnogo vlasti, da ne ulažu u njega.
Sigurno bi od prodaje karata ili sponzora i oni mogli zaraditi, ali očito je da ovo mjesto više nikoga ne zanima, kazao je mladi šampion u galopskim trkama Tarik Bećar.
Od nekadašnjeg najvećeg hipodroma u BiH, na kojem su se još davne 1895. godine održavale međunarodne konjičke trke, danas je ostala samo zapuštena livada, s nekoliko porušenih objekata. Mjesto konja zauzelo je smeće, pa na ovu zapuštenu livadu o kojoj niko ne brine, više niko ni ne dolazi da bi trenirao i jahao.
Nekada mjesto takmičarskih dešavanja
Mladić Tarik Bećar, koji je već sa devet godina postao šampion u galopskim trkama, za Faktor se prisjetio kako su se ranije na hipodromu u Butmiru ljubitelji konja okupljali i družili.
– Sa šest godina me otac prvi put odveo na jahanje i uskoro sam dobio i svog konja. Zavolio sam ovaj sport i počeo trenirati naporno i osvajati prva mjesta. Dok sam trenirao i takmičio se, ovo mi je bilo omiljeno mjesto, skupljali smo se, družili, zabavljali, ali i trenirali i takmičili u sportu kojeg smo svi voljeli. Ovdje su dolazili ljudi i iz susjednih zemalja, ali i drugih krajeva Europe i svijeta. U toku ljeta su se održavale i po četiri trke, a onda je odjednom sve postalo pusto – priča nam mladi šampion, te dodaje kako na hipodrom nije došao tri ili četiri godine otkako je prestao trenirati.
Potpuna pustoš na hipodromu
Trke, ali i sva dešavanja, kako kaže, polako su se počeli gasiti prije nekoliko godina, a do potpune pustoši i propadanja ovog mjesta došlo je u posljednje dvije godine.
– Hipodrom Butmir je u državnom vlasništvu i više nisu imali novca ni sredstava da ulažu u njega. To je tužno, da jedno ovakvo mjesto ne zanima mnogo vlasti, da ne ulažu u njega. Sigurno bi od prodaje karata ili sponzora i oni mogli zaraditi, ali očito je da ovo mjesto više nikoga ne zanima. Sada postoji mnogo privatnih klubova u Sarajevu, a u Nevesinju, Bihaću i Sanskom Mostu još se ulaže u državne hipodrome – kazao nam je Bećar, dodavši da su pored hipodroma, pusti i boksovi za konje.
Ono što je posebno ružan prizor jeste prilazak ovome mjestu. Cesta puna rupa, neograđen prostor, srušena kapija, divlja deponija koja se nalazi uz srušene i izgorjele objekte predstavljaju sliku brige društva i vlasti o ovome mjestu.
(Dž. Jusufović/Faktor.ba)