Da je barem imao porodicu, dijete, govori kroz suze Husejin Avdić koji će na kolektivnoj dženazi u Potočarima 11. jula ove godine u mezar spustiti nekompletne posmrtne ostatke sina Senajida. Imao je 19 godina kada je ubijen u genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici u ljeto 1995. godine, javlja Anadolu.

Trideset godina nakon genocida, Srebrenica i dalje govori. Ne glasno, već tiho – kroz suze, kroz mezare, kroz riječi roditelja poput Husejina, kroz roditeljski šapat: "Da je barem imao porodicu, dijete."

Posmrtni ostaci Senajida Avdića ekshumirani su na području Suljića u oktobru 2010. godine, na površini lokaliteta.

Otac Husejin sa suprugom Almom živi u selu Bokavići na području Lukavca, kod Tuzle. Prije rata su živjeli na području Pervana, u općini Bratunac.

- Imao sam četvero djece - Jusufa, Senajida, što nije došao, Zejada i kćerku Almedinu - kaže Husejin, koji je u vrijeme početka agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih godina radio u susjednoj Hrvatskoj. Kada su u Hrvatskoj počela ratna dešavanja, došao je da obiđe porodicu.

Kaže, sve je djelovalo kao da će se nešto desiti i u BiH, ali nije mogao ni naslutiti šta. Vratio se u Hrvatsku sa najstarijim sinom Jusufom, iako je supruzi predložio da ona i djeca idu sa njim. Odbila je jer se morala brinuti o porodičnoj kući i imanju.

- Senajid i Zejad su sa bratom od žene krenuli preko šume. Išli su zajedno do Suljića i tu su se rastali. Tu su pronašli Senajida - ispričao je Husejin navodeći da su tu bili napadnuti, razdvojili se i više se nisu sreli.

Nakon pronalaska Senajidovih posmrtnih ostataka, informisali su sestru Almedinu koja roditeljima ništa nije govorila nadajući se da će se pronaći još...

Roditelji su tek prošle godine saznali da su pronađeni posmrtni ostaci njihovog sina. Pozvali su ih iz Tuzle i saopćili im to.

- Bilo je teško kada nije došao iz Srebrenice. Živjeli smo u nadi da će doći, da je negdje otišao i da će doći... Bili smo optimisti da će se javiti - rekao je Husejin, koji se s porodicom spojio 1998. godine.

Supruga je sa kćerkom Almedinom na slobodnu teritoriju prešla u autobusima, nakon pada Srebrenice u julu 1995.

- Našao sam ih preko jednog čovjeka. Pitao sam za Senajida, Alma mi je rekla da još nije došao. Dugo smo bili u nadi. Nadaš se... Pričali su da su neki otišli preko Drine, neki tamo... - prisjetio se.

Senajid je bio dobar učenik, povučen i miran.

- Sve je slušao. Nikada nije nešto odbio da uradi - ispričao je Husejin.

Kaže da je sanjao sina nakon saznanja da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.

- Sanjao sam ga kao da je bio kod kuće. Šepao je na jednu nogu. Pitao sam ga - šta je bilo, a rekao je: 'Nešto me udarilo, ne bojim se' - kratko je ispričao Husejin.

Brojne porodice žrtava genocida godinama čekaju da pronađu makar kost svojih najmilijih kako bi ih mogli dostojanstveno sahraniti.

- Odlučili smo da ukopamo njegove posmrtne ostatke, da znamo gdje je, da možemo otići da proučimo Fatihu, da znamo gdje je dok smo živi. Teško će biti 11. jula - rekao je Husejin navodeći da je supruga narušenog zdravlja, ali da je rekla da želi na dženazu, pa kada se "ne bi vratila kući".

Husejinu je vjera pomogla u cijelom poslijeratnom periodu.

- Pomaže kada se molim. Može se malo ublažiti ta bol - dodao je.

Posmrtni ostaci sedam žrtava genocida u Srebrenici, koji su počinili pripadnici vojske Republike Srpske i njihovi pomagači u julu 1995, spremni su za ukop na kolektivnoj dženazi 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima.

Najmlađe žrtve koje će biti ukopane ove godine su dvojica mladića koji su u času smrti imali 19 godina - Senajid Avdić i Hariz Mujić. Obojica, ubijena u julu 1995, konačan smiraj naći će 30 godina kasnije.

Posmrtni ostaci žrtava koje će biti sahranjene ove godine pronađeni su u grobnicama otkrivenim prethodnih godina lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići, Kameničko brdo. U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti najmilijih.

Posmrtni ostaci Hasiba Omerovića, koji je imao 34 godine kada je ubijen, ekshumirani su 1998. godine, ali porodica zbog malog broja pronađenih dijelova skeleta, ranije se nije mogla odlučiti da da saglasnost za ukop.

U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.

Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine -Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.

Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još se traga.

Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.

Od toga, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora.

Na kaznu doživotnog zatvora za genocid su osuđeni Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, dok su na kaznu od 35 godina zatvora osuđeni Radislav Krstić i Drago Nikolić.

Za druge zločine u Srebrenici MKSJ osudio je 11 osoba.

Sud Bosne i Hercegovine je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 27 osoba na ukupno 446 godina zatvora. Zbog genocida je osuđeno 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora, a za druge zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je 14 osoba na 221 godinu zatvora, objavio je Detektor.ba.

U Srbiji je osuđeno pet osoba na ukupno 68 godina zatvora za zločine u Srebrenici, od kojih su četverica bivših pripadnika jedinice "Škorpioni" osuđeni zbog ubistava Srebreničana u Trnovu, kraj Sarajeva.

U Hrvatskoj su osuđena dvojica bivših pripadnika "Škorpiona" na po 15 godina zatvora.

Deset optuženih za genocid i druge zločine počinjene u julu 1995. godine u Srebrenici zasad je nedostupno pravosuđu u BiH.