U intervjuu za Jutarnji list progovorila je o porodičnom nasilju, kazavši da joj nije bilo teško o tome pisati.

- Ako će čitatelje nešto iznenaditi, onda je to što pišem o privatnom životu. Jer sam privatni život nastojala uvijek držati pod ključem. Ali, ako već pišem, onda ono što je utjecalo na moju veliku nepovjerljivost spram ljudi moram spomenuti jer se nepovjerljivost promeće u svoju suprotnost, apsurdno - ja na kraju griješim i dajem povjerenje ljudima za koje sam mogla pretpostaviti da će me ostaviti. Hrvatska, mislim, još dugo neće imati premijerku i mislim da je dobro što sam opisala život koji je meni ojačao borbenost i tvrdoglavost. Cijeli sam se život dokazivala. Najbolja učenica, dopisnica “Večernjeg lista” već kao gimnazijalka, sto stvari sam radila odjednom, samo da pokažem da mi ništa ne fali. Ali, rasla sam u maloj sredini i bilo je to, što bi se reklo – džaba - kazala je Kosor.

Progovorila je i o očuhu koji joj se uvukao u krevet.

- Izbacila sam ga, pozvala baku i mamu, koje su obje bile izvan Lipika... Imala sam veliku podršku bake, koja nije pokazivala puno emocija. Većim dijelom bila je Njemica, njen odgoj bio je vrlo strog. S četiri godine imala sam svoje male rajngle i tepsije u kojima sam kuhala i pekla s bakom. Prala sam veš, kod kolinja ispirala crijeva u hladnoj vodi. Svi su se čudili - tako malo dijete to radi, a baka je na to - neka, neka, znat će zapovijedati. Moja riječ je brzo postala u kući zadnja. Ali sam zapravo jedva čekala da dođem u Zagreb studirati jer tu više niko nije znao imam li ja oca ili nemam – ispričala je Kosor.