Uspješni trener

Jelešković za Faktor: Fudbaleri u BiH ne pretrče manje nego u "ligama petice", ali je problem...

Objavljeno: 31.10.2019. u 10:50 Autor: Dino Stambolić

Edina Džeku kakvog vidite danas, odgovornog, posvećenog, željnog rezultata, željnog igre, rada, takav je bio i sa 17 godina kada smo počeli sarađivati

Eldin Jelešković, profesor i prodekan za nastavu na FASTO

FOTO: Damir Hodžić

Iako je poslije desetak i više godina prvi put nešto udaljeniji od klubskog fudbalskog terena, Eldin Jelešković najbolji je sagovornik na temu kondicione pripreme fudbalera u našoj zemlji.

Nekadašnji golman danas je vanredni profesor i prodekan za nastavu na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, a stručnjak je koji se može pohvaliti da je 11 trofeja osvojio s tri kluba. Nakon duple krune sa Sarajevom u prošloj sezoni, ove je odlučio "odmoriti".

Na početku razgovora za Faktor Jelešković se prisjetio svojih početaka u radu sa fudbalerima u Premijer ligi BiH.

- Moja prva iskustva sa Premijer ligom su iz Posušja, prije 15-16 godina. Tamo sam počeo raditi s Draganom Jovićem, a u posljednjih deset godina osvojio sam 11 trofeja. Počelo je osvajanjem Kupa BiH sa Zrinjskim i taj kontinuitet u osvajanju trofeja trajao je do prošle sezone kada sam sa Sarajevom osvojio duplu krunu - objašnjava Jelešković, te dodaje:

- Ove godine sam odlučio, ustvari obaveze na fakultetu su me malo udaljile od terena, ali moje mišljenje je da praksa i teren mogu dati kvalitetnu i primjenjivu teoriju.

Slučajnost ili ne

Iako izbjegava sebi pripisivati zasluge za dobre rezultate u radu sa fudbalerima Zrinjskog, Željezničara i Sarajeva, pehari u vitrinama ovih klubova i rezultati u periodu u kojem je on bio angažovan u ovim timovima najbolje govore o Jeleškovićevom radu.

- Možda je to jedna vrsta slučajnosti, ali jedanaest trofeja u deset godina možda se može poistovjetiti sa kvalitetnim i sistemskim radom - kaže je Jelešković.

Kada se govori o bh. fudbalu i domaćim takmičenjima, uglavnom je akcent svake priče na uvjetima u kojima se radi. Naš stručnjak tvrdi da je rezultat moguće napraviti, te objašnjava suštinu svega.

- Suština je kvalitetno planiranje i programiranje, konstantna konekcija sa izvorima novih i kvalitetnih informacija, trendova, novih tehnologija koje su žive i konstatno se mijenjaju. Za uspjeh i u našim, ali i u drugim uvjetima potrebno je poznavanje svih faktora za uspjeh u određenom sportu, a onda iskustvo i iznalaženje rješenja za primjenu svega rečenog. Uvjeti i svi razlozi našeg ambijenta za nešto ne uraditi nisu dobar izgovor ili argument da se ne radi i ne teži novom i boljem. Potrebno je, i nije nemoguće, i u takvim okolnostima, praviti rezultate. Da je i to moguće pokazuju ne samo rezultati o kojima danas pričamo, nego i rezultati iz drugih sportova. Načina ima, samo treba tragati za njima. Svako "ne može" ili "nema šanse ", za mene je novi izazov u iznalaženju rješenja - ističe profesor iza kojeg je već zavidna trenerska, ali i univerzitetska karijera.

Kondiciona priprema nešto je što visoko kotira na listi svakog sportiste među stvarima koje im nisu omiljene. No, Jelešković tvrdi da se željeni efekti u radu na fizičkoj spremi mogu postići, ali pri tome treba voditi računa o planiranju i doziranju treninga, ali i i tipovima igrača, te samom načinu rada tokom trenažnog procesa.

- Svakom igraču je drago da igra ili da se igra, bili to mlađi ili stariji, svi vole da igraju. Najmanje vole da trče, da se lome, odnosno da se klasično kondiciono pripremaju. Ono što je vezano za način na koji ja radim, ne uz moje metode, jeste činjenica da se najspecifičnije pripremamo za specifičnu situaciju. To znači da se za utakmicu pripremamo utakmicom ili treningom igre. U takvim okolnostima igrači, s obzirom na to da vole taj ambijent, zaboravljaju da se pripremaju. Što se kreativnije napravi trening, prilagođenije onome što oni mogu, onda su i efekti puno bolji jer rade na nekom "nesvjesnom" nivou - ističe Jelešković, te naglašava:

- U okolnostima o kojima pričamo mora se voditi računa o svakom pojedincu. Ako imamo mladog igrača koji tek dolazi, ne možemo ga opteretiti kao nekog ko je duže vrijeme tu. Također, mora se znati da će za igrača koji dolazi iz druge sredine, gdje se radilo po drugačijem modelu pripreme, to biti stres bez obzira na to koliko bio spreman jer se mora voditi računa i o periodu adaptacije na nešto novo i drugačije. Naravno, tu su uvijek i stariji igrači koji se se sporije oporavljaju, pa se trening i njima mora prilagoditi. Uz sve rečeno u ekipi imamo i različite tipove fudbalera, imamo sporije i brže, onda se opterećenje i oporavak moraju prilagoditi i njima. Trening jeste cjelina kada ga posmaramo sa strane, ali je to splet sadržaja i opterećenja koji su prilagođeni, ne samo pojedincu, već i grupama, u konačnici i čitavom timu.

Foto: FAKTOR

Opće mišljenje javnosti u Bosni i Hercegovini, koja prati fudbalska dešavanja na domaćim terenima, uglavnom se svodi na konstataciju da se u Evropi više trči nego na travnjacima u PLBiH. No, to je teren gdje je profesoru Jeleškoviću teško parirati, a prema njegovim riječima to baš i nije tako.

- Nije pravilo da kvantitet pređenih metara čini kvalitet izvedbe. Međutim kvantitet u smislu donošenja pravih i pravovremenih odluka, te koliko to brzo uradimo i koliko dugo možemo zadržavati ispravnost tih odluka, naravno utječe i na kvalitet izvedbe. Ono što pravi razliku između uspješnih i manje uspješnih ekipa je i količina izvedenih radnji maksimalnim intenzitetom, uz minimalno opadanje efikasnosti prilikom izvođenja tih radnji. Trend je da se upravo ove eksplozivne radnje stalno uvećavaju i da se pređeni metri, odnosno kilometri, u maksimalnom intenzitetu također povećavaju, ali kvantitet trčanja ne raste. Tako da razlika između kvalitetnog i nižeg nivoa nije u količini pređenih metara nego u količini metara pređenih maksimalnim sprintom, i tu je ona mnogo izraženija. Zašto je to tako, to se vjerovatno može povezati sa trenažnom tehnologijom. Obim kretanja tokom čitave utakmice u PLBiH i "ligama petice" identičan je ili sličan. Igrači na evropskoj sceni pređu između 10 i 12 kilometara, pa kažemo da se u tom segmentu ne razlikuju od naših igrača, međutim razlika je u tim sprinterskim i eksplozivnim radnjama - tvrdi Jelešković koji je s mnogo uspjeha radio u Zrinjskom, Željezničaru i Sarajevu.

Jelešković na jasnom primjeru objašnjava kako se iz fudbalera "izvlači" maksimum.

- Ako treniramo na nivou standardnog sprinta, a to je ono od tačke A do tačke B, nećemo postići maksimalnu brzinu, niti ćemo moći utjecati da se ona razvija, ali ako trčimo da nekog spriječimo da postigne gol ili da bježimo od nekoga da damo gol, tu onda dajemo svoj maksimum pa čak i više nego što možemo. U takvim okolnostima organizam se mora navići na taj nadnapor, odnosno nadopterećenje - pojašnjava Jelešković.

Nakon njegovog odlaska ovoga ljeta aktuelni osvajač duple krune FK Sarajevo na početku ove sezone susreo se s velikim brojem povreda.

- Ne bih uopće usmjeravao na to da li se prije radilo dobro, a sada ne, ali ono što je činjenica da svaki rad daje određene rezultate, oni mogu biti dobri ili manje dobri. Međutim, jako je bitno napraviti objektivnu analizu, definisati moguće razloge i iznaći najracionalnija rješenja koja će osigurati da se ne dogode iste i neželjene pojave. U periodu u kojem sam sarađivao sa klubovima i različitim trenerima imali smo jednu karakteristiku da su nam igrači u kontinuitetu bili zdravi, što je osiguralo kontinuitet u treningu i igrama. To znači adekvatno planiranje, biranje sadržaja, uvažavanje razlika i sposobnosti, te prilagođeno trenažno opterećenje. Na ovaj način stvaraju se pretpostavke da igrači imaju sasvim pristojnu i potrebnu izvedbu tokom trajanja utakmicu, sposobnost pravljenja pritiska i pobjeđivanje kako se bližio kraj utakmice - kaže stručnjak za kondicionu pripremu fudbalera, te dodaje:

- Sve se to mora uzeti u obzir. Od promjena terena, preko putovanja, te da nekada kada naši timovi igraju s evropskim timovima imaju nadopterećenje u odnosu na ono na što sposobni. Ukoliko smo svjesni i ovih činjenica, onda ćemo znati da je oporavak najznačajniji parametar koji je u konačnici presudan za rast sposobnosti. Pitanje je šta primijeniti da sposobnosti naših fudbalera raste. Adekvatno ih odmorite. Naravno, i trening je bitan, ako date igračima kvalitetan trening, onda im morate pružiti kvalitetan i prilagođen oporavak.

Osim što uspješno radi na kondicionoj pripremi fudbalera, Eldin Jelešković već je 18 godina dio Centra za edukaciju Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.

- Kako prolazi vrijeme i kako dolaze novi trendovi, tako i mi moramo sve da pratimo i usavršavamo se. Kada je u pitanju Centar za edukaciju na čelu sa prof. dr. Munirom Talovićem, on konstantno raste, za što smo prije par dana dobili pismenu potvrdu sa pohvalom iz UEFA-e. Dakle, Centar za edukaciju, koji je u sklopu N/FSBiH sa svim svojim predavačima i administracijom odgovorio je zahtjevnim kriterijima koje je postavila UEFA. Mi kroz praksu, a i kroz mogućnost doticaja sa informacijama i novim trendovima nastojimo sve prenijeti na naše trenere. Činjenica je da imamo trenere koji dolaze sa različitim motivima na edukaciju, ali mi uopće nemamo loše trenere, već samo posvećene i manje posvećene, naravno na to utječe mnogo stvari koje su prisutne u našem društvu - tvrdi Jelešković koji naglašava da će se za one izuzetno posvećene trenere tek čuti u budućnosti.

Svaku slobodnu priliku Eldin koristi za stjecanje novih iskustava. Često osim što je radio s fudbalerima četiri kluba iz BiH, profesor FASTO-a imao je priliku raditi u Angoli, ali i sa seniorskim i U-21 reprezentativcima naše zemlje.

- Baš kako sam prethodno rekao, svi igrači vole da se igraju i da igraju. Suštinski kad se napravi dobar ambijent, bez obzira na to da li je igrač iz PLBiH ili reprezentativac, svi oni vole ono što rade. Stvarno nemam loših iskustava sa igračima i uvijek sam imao ili su imali profesionalan odnos. Bitno je da se uradi ono što se planira i da igrači znaju zbog čega to rade. Tada je korist obostrana, a pogotovo je to izraženo kada dobar rezultat dođe kao plod tog rada - objašnjava Jelešković koji je u selektorskom mandatu Mehmeda Baždarevića redovno radio sa najboljim fudbalerima naše zemlje.

Rad sa Džekom

Poznatog stručnjaka često povezuju kao jednog od najzaslužnijeg za odličnu fizičku pripremljenost najboljeg bh. fudbalera Edina Džeke. Ipak, Jeleškovićeva strana priče, koji s kapitenom Zmajeva sarađuje još od njegove 17. godine, nešto je sasvim drugo. Eldin tvrdi da ne postoji nikakav "poseban recept" koji je primjenjivao u individualnom radu s Dijamantom, već je to isključivo povezano sa Džekinim karakterom.

- Edina kakvog vidite danas, odgovornog, posvećenog, željnog rezultata, željnog igre i rada, takav je bio i sa 17 godina kada smo počeli sarađivati, tako da ne bih vezao sebe i svoj rad za bilo koji njegov pojedinačni uspjeh. Ja sam imao ili sreću ili znanje ili priliku da se u tom trenutku nađem na tom mjestu i da budem uz jednog sjajnog momka, te da mu pomažem u njegovom razvoju. Mi smo i dan-danas na nivou tog rada. Kakav je i bio tada, takav je i sad, a sve to je u vezi s njegovom ličnošću - priča Jelešković ne želeći sebi i svom radu pridati ni najmanje zasluge za to što najbolji bh. fudbaler već godinama igra na najvišem nivou bez ozbiljnih povreda.

U razgovoru sa profesorom Jeleškovićem lako je shvatiti koliko je kvalitetna praksa važna za teoriju. Nedavnim učešćem na Ironmanu u Barceloni Eldin je svojim primjerom pokazao da se granice u sportu konstantno mogu pomjerati.

- Moj profesor emeritus Nusret Smajlović kaže da to što sam uradio je i hrabrost i ludost, te da trećeg nema. Njemu je imponovalo moje učešće na Ironmanu s obzirom na to da je on bio profesor bazičnih sportova i atletike, da poznaje napore, i da u suštini to nije normalno. Rekao mi je da sam prvi nastavnik, odnosno prvi među akademskim osobljem i na fakultetu, ali i na Univerzitetu Sarajevo koji je napravio taj poduhvat. Želja mi je bila da testiram svoje granice, ali ne i da to koristim kao ličnu promociju. Smatram da sam uz sve ovo dobio i novo sredstvo iz prakse za edukaciju i rad sa studentima kako bih mogao potkrijepiti činjenicu da ništa nije nemoguće. Sve to vežem uz studente koji možda smatraju da su neki predmeti teški, da su neki ispiti zahtjevni, ali da to nije ništa ukoliko to želite da uradite i stignete do cilja - poručio je Jelešković koji je Iroman zahtjeve (3,8 km plivanja, 180,2 km vožnje biciklom i 42.2 km trčanja) završio u vremenu 11 sati i 17 minuta.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije