Najveća zvijezda

Kako je sve počelo: Treneri i saigrači iz Zrinjskog ispričali Modrićev do trona

Objavljeno: 09.10.2018. u 20:00

Zrinjski je baš loš, ali ima jedan mali, vidi se da baš odskače na terenu

Modrić je oduševljavao u dresu mostarskog kluba

Prije 15 godina zavrtjela se seniorska karijera danas najboljeg fudbalera svijeta Luke Modrića. Došao je u mostarski Zrinjski na posudbu iz zagrebačkog Dinama i odmah počeo oduševljavati, rano naznačujući da je predodređen za velike stvari.

Mostarski Zrinjski danas je drugi najtrofejniji bh. fudbalski klub (odmah iza Željezničara), vjerovatno jedan od najorganizovanijih i najstabilniji. Uostalom, tri uzastopna naslova prvaka Bosne i Hercegovine, pet osvojenih u zadnjih šest godina govore u prilog tome. Svoj prvi naslov u historiji mostarski klub osvojio je 2005. i od tada Zrinjski polako postaje fudbalska sila u BiH, status koji je klub zabetonirao proteklih godina, piše Jutarnji list.

No, prije petnaestak godina, u sezoni prije te šampionske, Zrinjski je bio daleko od elite. Potpisnik ovih redova, danas je hroničar Zrinjskog, no prije 15 godina nije išao na stadion Pod Bijelim brijegom. Hroničar fudbalske ekipe bio je pokojni Ivan Ćubela, a autoru ovog teksta košarka je bila glavna preokupacija, privatna i profesionalna. Ipak, neki od tadašnjih prijatelja bili su redovno na stadionu Zrinjskog, nezadovoljni igrom i rezultatima, ali ipak - redovni.

I na pitanje kakav je Zrinjski odgovor bi uglavnom bio ovakav:

- Zrinjski je baš loš, ali ima jedan mali, vidi se da baš odskače na terenu.

Taj "mali" bio je Luka Modrić. Danas najbolji fudbaler svijeta, te 2003. došao je u Mostar na posudbu iz zagrebačkog Dinama. I nije bio jedini kojeg je zagrebački klub poslao mostarskom. Tadašnji prvi čovjek Zrinjskog, Zdenko Džidić, uspostavio je s Dinamom saradnju po kojoj bi Modri poslali u Mostar neke igrače kojima završava juniorski staž, a koji ne bi imali mjesta u prvoj ekipi.

- Moj otac je htio uspostaviti saradnju s Dinamom, da Zrinjski postane Dinamu klub za kaljenje igrača. Gledao nas je često na Dinamovim treninzima i izbor je pao na nas četvericu - Davora Landeku, Marka Janjetovića, Luku Modrića i mene – priča za Jutarnji Ivica Džidić, koji je došavši u Zrinjski postao kapiten ekipe i u njoj ostao pet godina.

Džidić, Landeka i Modrić postali su nerazdvojni u Zrinjskom. Došao je kasnije i Janjetović, i to zajedno s novim trenerom Stjepanom Deverićem, a Modrića i ostale dočekao je Franjo Džidić, trener koji je počeo sezonu.

- Luka je bio u Japanu s hrvatskom juniorskom reprezentacijom i došao je s desetak dana kašnjenja, posve iscrpljen. Vidjelo se da sve zna s loptom, ali je izgledao kao da je došao iz treće smjene. Tih prvih mjeseci dozirao sam mu minutažu, sve dok nije bio spreman. Igrali smo protiv Čelika, august mjesec (17. august, op. a.), 17 sati... Bila je vrućina za umrijet’ i već u 30. minuti Luka traži izmjenu. Ja ga vadim iz igre, a publika negoduje, na mene drvlje i kamenje - kaže nam Franjo Džidić.

O Modrićevoj povezanosti s domaćim navijačima svjedoči i priznanje koje je dobio od Ultrasa, ali i sjećanja aktera iz te sezone. Slaven Musa, danas selektor juniorske BiH reprezentacije, tada je bio pomoćnik u stručnom štabu, i kod Džidića i kasnije kod Štefa Deferića.

Sezona je bila loša, Zrinjski se borio za ostanak, ali Modrić je jedan od rijetkih koji je bio pošteđen njihova nezadovoljstva.

- Bila je turbulentna sezona, tih godina rezultati nisu bili na razini na kakvoj su danas. Ali i tada mostarska publika najprije prihvati nekoga, bio on domaći ili sa strane, ako prepozna da taj daje sve od sebe - kaže Musa, koji kaže da nisu samo navijači prepoznali X faktor kod plavokosog veznjaka.

- Glupo je sada govoriti kako se vidjelo da će biti igrač za razinu na kakvoj je danas, ali se odmah vidjelo da je za lige Petice. Sjećam se da smo kad je došao bili na pripremama na Kupresu. Odmah je na mene ostavio dojam. Kada bi igrao na lijevoj strani, odigravao bi lijevom nogom. Pošalješ ga desno, on igra desnom. Nisam znao je li ljevak ili dešnjak sve dok ga nisam pitao. To je ono što je najveći dojam na mene ostavilo - dodaje Musa.

Luka Modrić često je izjavljivao kako mu je iskustvo u BiH ligi pomoglo u kasnijoj karijeri. Bosanskohercegovačka liga jako je podcijenjena u regiji i takve izjave nailazile su podsmijeh kod mnogih. No, igrači koji su prolazili BiH travnjake i “travnjake”, pogotovo u to vrijeme, znaju da te takvo što ili uništi ili očvrsne.

- Nije bilo lako igrati u Premijer ligi tih godina. Igralo se puno grublje, žustrije nego danas. Vani si teško mogao dobiti, skoro nemoguće, a ako izgubiš kući, eto te u velikom problemu. Bilo je puno teže igrati na strani nego je danas slučaj, ali čini mi se da njemu nije bio problem. Već tada vidjelo se da ima brže reakcije od većine na terenu - ističe tadašnji kapetan Zrinjskog Ivica Džidić.

Jedan od nekoliko Dinamovih igrača u Zrinjskom u toj ekipi Davor Landeka kaže da je to iskustvo Modrića moglo koštati karijere. Jer u to doba sudije su štitili “interese” isključivo domaćina. O talentovanom igraču koji je na terenu bio sitniji od svih nije se vodilo računa.

- On je kao junior, neizgrađen fudbaler, došao u fizički vrlo zahtjevnu ligu, gdje te protivnici nimalo ne štede. Bilo je gostovanja gdje jednostavno nisi mogao igrati “normalno”, pada mi na pamet Trebinje, Travnik, Banja Luka… Tereni su bili loši, u hladnijim mjesecima skoro nemogući. Pogotovo njemu, sitnijem rastom igraču je bilo teško tamo. I ne kažem da su protivnici išli da ga povrijede, ali jednostavno te niko ne štedi. No, on se nije bojao duela ni protiv fizički puno jačih, 10-15 godina starijih igrača - kaže Landeka, Modrićev cimer i ponajbolji prijatelj iz tog vremena.

Pravog igrača znao je prepoznati i njegov tadašnji šef Franjo Džidić. I Džidić i Musa potekli su u Veležu, onome slavnom, prijeratnom, Veležu. Džidić je na svom debiju 1958. čuvao je slavnog Štefa Bobeka.

Trener koji je sa Zrinjskim osvojio prvu titulu prvaka BiH (2005) kaže da je Modrić imao talent, ali da mu je BiH liga, tada vrlo gruba, usadila čvrstinu, ali i nešto što ga danas izdvaja od ostalih veznjaka.

- Liga je bila žustra, ako nisi brzo odigrao i riješio se lopte - na stazi si. Jednostavno te “odnesu”. Tu je naučio brzo odigravati. Naravno, imao je usađen talent, njemu reakcije brzo idu od glave do nogu. Ali mislim da mu je takva liga pomogla da nauči brže rješavati situacije, jer ako se nisi brzo rješavao lopte, došao bi u probleme - zaključio je Franjo Džidić u razgovoru za Jutarnji

Izvor:   Faktor/Jutarnji.hr

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije