Porazom od Finske u subotu na Bilinom polju ostali smo i bez teoretske šanse da se u posljednjem kolu protiv Ukrajine domognemo drugog mjesta koje vodi u baraž.

VEZANI TEKST - Ko je izabrao selektora Zmajeva: Prodavali pelene, švercali igrače, na radaru SIPA-e...

Prvu poziciju i direktan plasman mogli smo samo sanjati...

A poraz od Finaca vjerovatno je označio i kraj jedne ere. Ere u kojoj smo uživali gledajući Edina Džeku.

- Ni sam nisam svjestan koliko je vremena prošlo od mog debija za reprezentaciju. Nekada, kada neko objavi neki gol, shvatim da je to bilo prije tri-četiri ili pet godina, pa sam sebe zapitam da li je moguće da je toliko prošlo. Međutim, za reprezentaciju ću igrati sve dok mogu pomoći znanjem i iskustvom.

Kada sam stigao u ekipu, bilo je jako puno starijih i iskusnijih igrača, koji su mi pomogli da se adaptiram, a sada je moja misija da svim mladim igračima, koji dolaze, pomognem u adaptaciji jer će oni s vremenom preuzimati glavne uloge u timu - kazao je Džeko prije desetak dana u intervjuu za Anadoliju.

Iako Dijamant to zvanično nije potvrdio, jasno je da će uskoro reći "zbogom" dresu sa državnim grbom BiH, što je prirodno s obzirom na to da ima 35 godina i teško je očekivati da na svojim plećima može iznijeti teret kvalifikacija za EURO 2024, čak i ako se ne oprosti.

VEZANI TEKST - Ekskluzivno: Spahić objasnio zašto je izabrao Barbareza, kako je Misimović zloupotrijebio njegovo povjerenje?

A nakon toga možda će dobiti i neku funkciju u FSBiH. Možda jer beskičmenjaci i fudbalske analfabete, koje godinama "žare i pale" u "kući sreće", bez mnogo ustručavanja spremni su pogaziti i najveće sinove koje je bh. sport dao, što Edin Džeko jeste.

A sve da bi sačuvali svoju fotelju, te da bi neko od njihovih stranačkih potrčka ušao u avion kojim Zmajevi putuju na gostovanje. Ili da svom sinu osigura mjesto u stručnom štabu neke od reprezentacija...

Najsvjetliji primjer za to imali smo početkom godine. "Sveznalice" okupljene u Izvršni odbor FSBiH "s nulom su pomnožili" Sergeja Barbareza i Emira Spahića, ispunivši želju Vici Zeljkoviću, te su za selektora izabrali Ivayla Peteva.

I šta smo dobili? Raspad sistema! Kolo prije kraja ostali sme bez teoretske šanse da se plasiramo na veliko takmičenje.

I što je najgore, ostali smo bez budućnosti. Zavarali su nas remiji protiv Francuske i Ukrajine. A zaboravili smo da su u tim utakmicama rivali odigrali debelo ispod prosjeka.

Istina, na momente je bilo bljesaka, ali premalo da se u budućnosti možemo nadati nečemu boljem.

VEZANI TEKST - Pred Skupštinu: Bošnjaci "prodali" FSBiH, hoće li to naplatiti Irfan Durić?

Kada se pogledaju mlađe selekcije, ni tamo nije mnogo bolja situacija. Slobodan Starčević, selektor Zmajića, koji nije dobio posao po kvalitetu, nego po nacionalnom ključu, unazadio je mladi tim, u kojem se na prste jedne ruke mogu nabrojati igrači koji bi, kako i sam Starčević voli reći, bili "konkurentni" za A tim.

Također, teško je očekivati da ćemo nekog reprezentativca iznjedriti iz kaljuže zvane Premijer lige BiH, u kojoj kolo vode sudijski "autoriteti" i gdje je važnije imati "trojicu sudiju nego Messija i Ronalda zajedno u ekipi". 

I za kraj, jedna pobjeda u kvalifikacijama za Mundijal je malo. Premalo. I to je još jedna činjenica i istina kojoj moramo pogledati u oči. Svako drugo neprirodno "stvaranje" atmosfere samo je još jedna slijepa ulica iz koje nema izlaza.