Međutim, ono što zanima javnost je zašto se sinod SPC-a nikada nije ogradio od vladika Kačavende i Pahomija i svega onog za šta su optuživani da su radili?

Nakon što je vladika Grigorije na Badnji dan rekao da "želi da skupi 300 ljudi koji su spremni da se žrtvuju za Srbiju" od Božića je gotovo svakodnevno meta, kako predstavnika vlasti, tako i tabloida. A onda se i Srpska pravoslavna crkva ogradila od njegove izjave, da se nekim slučajem ovakav njegov stav ne bi doveo u vezu sa stavom SPC-a.

- Sinod obavještava sve one koji te političke izjave pripisuju SPC-u ili ih na bilo koji način dovode u vezu sa njom, da se radi o isključivo ličnom stavu i angažovanju pojedinca, i to ne u svojstvu vladike, nego isključivo u svojstvu građanina - naveo je SPC u svom saopćenju.  

Međutim, kada je "ograđivanje" u pitanju, zašto SPC nikada nije htio da istupi javno i "ogradi se od Pahomija i Kačavende"?

VEZANI TEKST - Vladika Grigorije ulazi u politički ring: Da li će u Srbiji primjeniti Amfilohijev recept, na šta upozorava Nenad Čanak

Podsjetimo, slučajevi Kačavenda i Pahomije šokirali su srbijansku javnost, i iako se mjesecima i godinama pisalo o njima, SPC se nikada nije oglasio, a ni ogradio od ovih, u tom trenutku visoko kotiranih crkvenih lica. Obojica vladika već skoro deceniju unazad imaju breme optužbi za pedofiliju, koje su uz mnogobrojne dokaze izneseni u javnost. Međutim, jedino što je SPC uspio da saopći je da se vodi "bezbožna hajka, progon i blaćenje crkve koje traje decenijama". 

O pedofiliji i nekim konkretnim slučajevima koji je iznio bivši đakon Vasilija Kačavende - Bojan Jovanović, SPC nije nikada imao komentar! A da je Jovanović lagao, morao je po građanskoj parnici odgovarati za klevetu, ali nije.

Isto je i sa svjedočenjima o Pahomiju, koja su u javnost iznijeli oni koji su imali blizak kontakt sa njim. Maloljetni M. T., I. N. i K. M. optužili su Pahomija za seksualno zlostavljanje u periodu od 1999. do 2002. u službenim prostorijama Eparhije vranjske. Oni su krivične prijave protiv visokog crkvenog starješine podnijeli 2002. godine, proces je počeo 2003, a poslije dvije i po godine rastezanja i nemogućnosti da se donese presuda, 2005. je preseljen iz Vranja u Niš, a epilog - vladika Pahomije oslobođen optužbi. 

Kako je moguće da ovakvi slučajevi nisu bili bitni SPC-u, koji ni u jednom trenutku nije osjetio potrebu da se o njima oglasi, demantuje ih ili se ogradi, raščini vladike, pokuša da pomogne u njihovom rasvjetljavanju. Reakcija je potpuno izostala.

Samo se postavlja pitanje, zašto reakcija na Grigorijevu izjavu također nije izostala i zašto SPC selektivno reagira na određene situacije?