Riječka bolnica

Medvjed na Velebitu napao penzionera: Božu spasili njegovi psi Nera i Tedi

Objavljeno: 12.08.2019. u 14:49

Napad se dogodio u poslijepodnevnim satima, kada je Nekić otišao u obližnju šumu prošetati pse, u kraju u kojem je proveo djetinjstvo, a sada provodi penzionerske dane i koji, kako kaže, poznaje kao svoj džep.

FOTO: Novi list

-Moji psi, labradori Nera i Tedi, vjerovatno su mi spasili život u napadu medvjeda. Da njih nije bilo, ko zna bih li sada pričao s vama, kaže Božo Nekić, penzioner iz Vratnika na Velebitu koji se u riječkom KBC-u oporavlja od teških povreda zadobijenih prošle nedjelje u šumskom predjelu Plan, blizu Vratnika, gdje ga je napao medvjed.

Nesretnog je Nekića medvjed napao u čak dva navrata, odgrizavši mu palac lijeve ruke i teško mu povrijedivši lijevu potkoljenicu, uz brojne ugrize, hematome i ogrebotine koje je zadobio po licu, ramenu, kukovima i ostalim dijelovima tijela.

Napad se dogodio u poslijepodnevnim satima, kada je Nekić otišao u obližnju šumu prošetati pse, u kraju u kojem je proveo djetinjstvo, a sada provodi penzionerske dane i koji, kako kaže, poznaje kao svoj džep.

-  Nije to daleko od sela, možda kojih sedamsto metara, ali nakon nekog vremena sam odlučio malo predahnuti i sjeo na kamen, a psi su bili pokraj mene, kaže Nekić, kojega je iz mira prenulo rikanje medvjeda.

- Ni psi ni ja nismo ga čuli ni vidjeli, dok odjednom nisam čuo riku. Okrenuo sam se, a medvjed je već bio na stražnjim nogama. Nisam se ni snašao, a on je u tri skoka već bio na meni. U rukama sam imao mobitel i štap, ali mi je odmah razbio mobitel, zgrabio štap, pregrizao ga, a potom me zgrabio i za palac lijeve ruke koji mi je odgrizao. Psi su skočili na njega, lajali, pokušavali ga otjerati. Medvjed se okrenuo na njih, a ja sam u tom trenutku potrčao prema najbližem stablu i krenuo se penjati na njega. Medvjed me je vidio i ponovo krenuo na mene. Zgrabio me zubima i pandžama za list lijeve noge i počeo me vući dolje, prepričao je dramatične trenutke Nekić, dodajući kako su psi medvjeda uporno napadali pa ga je pustio i opet se okrenuo prema njima i uskoro odustao od napada i otišao u šumu. 

Nakon napada, za njega je uslijedila nova borba, jer je obilno krvario iz odgriženog palca, a još više iz rana na nozi.

Pomoć nije mogao dozvati jer mu je mobitel bio razbijen, no zadržao je prisebnost, podvezao rane i uputio se prema selu. Kada se približio kućama počeo je dozivati upomoć.

 - Na sreću, čuli su me moj rođak Joso Nekić, njegov sin Željko i unuci Hrvoje i Josip koji su dotrčali, odnijeli me do auta i odvezli me na hitnu pomoć. Zahvaljujući njima i mojim psima, ostao sam živ, govori Nekić.

Izvor:   Novi list

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije