Pjesma je posvećena svim nedužnim žrtvama bjesumučno mučenim i likvidiranim na različitim lokacijama i na različite načine sredinom 1992. godine.

Na području Nevesinja tih dana u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva ubijeno je 305 osoba bošnjačke i 14 hrvatske nacionalnosti.

- Nek' Fatihe što ih učim trista puta svakog dana, speru tugu, speru boli s moje duše, mojih rana - jedan je od stihova iz Adnanove pjesme za koju je uradio muziku i melodiju, a aranžman je uradio Alen Gološ.

- Mojim saradnicima i meni bila je želja da, u ovo vrijeme redukcije informacija i percipiranja činjenica, čemu su sklone nove generacije, ponudimo sažetu verziju te tragedije i na ovaj način trajno sačuvamo sjećanje na golgote i stradanje Bošnjaka u Nevesinju. Primjetno je da današnji čovjek sve manje ima vremena da se posveti analizama i istraživanjima, uglavnom se pažnja usmjerava na kratke poruke i na već definirane zaključke. Pjesmom ne samo da iznosimo statističke podatke o broju žrtava već podsjećamo i na koji način je moguće ublažiti bol, odagnati tugu iz srca i duše. Novim generacijama koje nisu zapamtile rat neshvatljivo je zašto su oni ubijeni, je ne mogu pojmiti da čovjek čovjeka može na taj način ponižavati i zato smo još jednom ponovili to vječno pitanje kome su i šta su skrivili da ih muče, mrcvare i ubijaju na tako bestijalan način - kaže Pajević.

VEZANI TEKST - Bošnjaci Nevesinja obilježavaju 30. godišnjicu zločina nad nedužnim civilnim stanovništvom

On žanrovski ovu pjesmu smješta u onaj prostor između kaside i balade sa naglašenim elementima tužbalice i muzičkim ritmovima karakterističnim za područje Nevesinja.

- Rijetko imamo snimljene ovakve vrste pjesama. Svjestan sam izazova u koji sam se upustio, jer ovo nije slavljenička pjesma niti pjesme koje pozivaju na mržnju. Strogo smo vodili računa da ne dopustimo trunku mržnje. Iz reakcija koje sam do sada imao priliku čuti ljudima se dopada. Nemaju posebnih reakcija, više pokazuju saosjećanje sa žrtvama što nam je i bio cilj - dodaje Pajević.