Informaciju je danas potvrio i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović gostujući u Novom danu N1, prenosi Index.

-Jutros me glavni direktor policije izvijestio da je policija privela nekoliko osoba koje se dovodi u vezu s ubistvom bankara Ibrahima Dedića iz 1999. godine- rekao je danas ministar Božinović.

Istražitelji su jučer cijeli dan obavljali razgovore s više osoba koje dovode u vezu s ovom likvidacijom. Nakon godina rada tim istražitelja zagrebačkog Odjela za krvne delikte vjeruje da ima dovoljno čvrste dokaze da ubicu smjesti iza rešetaka.

Likvidacija na Sveticama

U julu 1999. godine za zagrebačkim Sveticama likvidiran je Ibrahim Dedić, kontroverzni bankar, kojega su ubice dočekali na ulazu u njegovu zgradu. Prema pričanju susjeda, Dedića su dočekala trojica muškaraca, ubila ga i pobjegla crnim BMW-om njemačkih registracija. Jedan egzekutor je tada ranio drugoga pa je ostao i njegov krvavi trag, ali sve dosad se nije otkrilo ko je ubio bankara

Neki svjedoci na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji su s tim povezivali Željka Šobota. Prema nekim pričama, Šobot je bio taj koji je najprije ranio Dedića pa su kasnije Dedićevi ljudi likvidirali Šobotu, a nakon toga pak Šobotovi iz osvete Dedića. 

Dedić je 1989. otvorio prvu privatnu banku u Hrvatskoj i Jugoslaviji na Sveticama, pored stana u kojem je živio. Promdei banka je u svojim najboljim danima imala 43 poslovnice po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji i bila teška oko 53 miliona tadašnjih njemačkih maraka. Dedić je 1997. otvorio bankarski koridor između Zagreba i Beograda.

Velika medijska afera izbila je godinu dana kasnije kad je objavljeno da Promdei banka duguje Narodnoj banci Bosne i Hercegovine 19 miliona njemačkih maraka, a nekoliko mjeseci nakon toga Promdei banka je zamrznula šest miliona dolara namijenjenih obnovi kuća u Brčkom.

Sin tužio Hrvatsku

Treba reći i da je sin ubijenog Dedića tužio Republiku Hrvatsku i tražio odštetu od 2,6 miliona KM.

O Ibrahimu Dediću kružile su razne priče o tome kako je zaradio novac i osnovao banku. Prema nekim pričama već je u srednjoj školi odlazio s braćom raditi u Njemačku. Prema jednoj od priča bio je lažni fotograf i hvatao ljude po zagrebačkom Maksimiru, a onda im nikad ne bi isporučio uratke. Treća verzija je da je prostitutkama iz Gajeve ulice upravo on bio svodnik. 

On je tvrdio da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a neki njegovi poznanici su tvrdili da je studirao Pravo u Zagrebu. 

U medijima je dobivao veliku pažnju jer je za vrijeme rata Bošnjake izbjeglice iz BiH obezbjeđivao hranom i odjećom. Pomoć je najčešće dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju, ali obično nije spominjao da nije sam kupio robu. Naime, bila je riječ o humanitarnoj pomoći koja je stizala iz islamskih zemalja. 

Početkom 1998. godine Dedić je, na istom mjestu gdje je likvidiran, preživio pokušaj atentata. Zaradio je prostrjelnu ranu vrata i završio u bolnici. Novinarima je rekao da je žrtva ucjene i da ucjenjivači od njega traže dva miliona dolara. Tvrdio je da ga policija nedovoljno štiti, a kada je izašao iz bolnice zagorčavao je život svojim komšijama za koje je tvrdio da su uključeni u napade na njega. 

Znao je za slučajne prolaznike tvrditi da su potencijalni atentatori, a novinare je optuživao da pišu provokativne tekstove. Kada bi imao pauze od odlazaka psihijatru, dolazio je galamiti u novinske redakcije. 

Među imenima koja su se spominjala kao potencijali krivci za ubistvo bilo je i ono Fikreta Abdića. U medijima se pojavila informacija kako su Abdić i Dedić sarađivali na nizu unosnih poslova, a nakon što je Abdić odlučio zaboraviti fantomsku tvorevinu Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i skloniti se u Hrvatsku, Dedić nije bio sklon oprostiti mu dugove. Navodno je godinama pokušao naplatiti ono što mu Abdić duguje, a prije ubistva počeo mu je prijetiti da će otkriti pojedinosti o njegovim navodno mutnim poslovima u saradnji s hrvatskim vlastima.