VEZANI TEKST - Čamparu hvali Karadžićev ratni ministar: On je dobar Bošnjak, nije ponikao iz medrese

Prema njegovom tumačenju "imamo sukob Aljoše Čampare, Denisa Zvizdića koji su nesumnjivo obrazovani ljudi, veliki Bošnjaci, veliki Bosanci" sa ovom drugom "strukturom Izetbegovića gdje je Osmica".

Najzanimljivija je ipak bila njegova izjava da je Aljoša Čampara "dobar Bošnjak, nik'o iz te komunističke vlastele, a ne iz medrese". Rijetko ko je dao precizniji opis Bošnjaka koji bi bio po mjeri velikosrpskih nacionalista. Kovač je pohvalno govorio o Čampari u kontekstu svrgavanja Osmana Mehmedagića sa čela Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA). 

- Dodika prozivam da tog Osmicu makne - rekao je Kovač ističući Čamparu kao čovjeka koji javnim istupima doprinosi tome (a u medijima se tvrdi i prijavama na koje Tužilaštvo BiH ekspresno reagira). 

Istovremeno, Aljoša Čampara na ovdašnjim televizijama izjavljuje kako je "Mehmedagić uništio OSA-u", dok ljudi koji su čak i vodili obavještajne službe u drugim zemljama govore potpuno suprotno. 

VEZANI TEKST - Bivši direktor slovenačke SOVA-e: OSA BiH je najbolja obavještajna služba u regiji

Slovenački list Delo u maju prošle godine objavio je intervju sa Iztokom Podbregarom, bivšim direktorom tamošnje obvještajne službe SOVA-e. Novinari Dela su upitali bivšeg direktora SOVA-e koja je obavještajna služba najbolja u regiji.

- Bez ikakve sumnje, bosanska OSA. Prošla je kroz rat i time je ojačala, a u isto vrijeme sarađuje i djeluje uz snažnu podršku partnera iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koji ih obučavaju i opremaju – ustvrdio je Podbregar i to nakon skoro četiri godine od imenovanja Mehmedagića na čelo OSA-e. 

Bivši direktor obavještajne službe Slovenije zapravo nije rekao ništa što je ovdašnjoj javnosti nepoznato. Naime, OSA BiH odlično sarađuje i sa Saveznim istražnim uredom (FBI), a američke službe su u više navrata pohvalile rad OSA-e s Mehmedagićem na čelu. Čelni ljudi CIA-e su dva puta boravili u Sarajevu na poziv aktuelnog direktora OSA-e - Vaughn Bishop u aprilu 2019. i John O. Brennan 2016. godine. Intenzivna saradnja sa američkim službama nije nešto na šta svi u BiH gledaju blagonaklono, a takvima se pridružuje i Ambasada Rusije u BiH. 

OSA, Amerikanci i Rusi

Mehmedagić nije omiljen Rusima, ali ne toliko zbog saradnje sa američkim obavještajno-sigurnosnim agencijama zbog čega je od njih primio i odlikovanja, već zbog uloge u preveniranju prodora ruskih službi u BiH. Ruski oligarh Konstantin Malofeev, kontroverzni pisac/dobrovoljac Zahar Prilepin i lider Noćnih vukova Aleksander Zaldostanov samo su dio niza osoba koje su na osnovu procjene OSA-e završili na "crnoj listi" BiH zbog predstavljanja prijetnje sigurnosti naše zemlje.

Međutim, nije Kovač jedini koji se poziva na Aljošu Čamparu kao "dobrog Bošnjaka" kada je u pitanju diskreditovanje OSA-e i njenog direktora. Nakon prijave koja je lažno potpisana uime uposlenika OSA-e, a za koju se ispostavilo bar prema pisanju medija ovih dana, da iza nje navodno stoji Čampara i njegove saradnice, i RTRS je imao specijalnu emisiju posvećenu tome. 

Tako su "stručnjak za sigurnost", kako u RTRS-u tituliraju Dževada Galijaševića, i dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Predrag Ćeranić tumačili navodne "zloupotrebe OSA-e". Svoja saznanja na kojima su temeljili svoj istup Ćeranić i Galijašević su, prema vlastitom priznanju, crpili iz anonimne prijave protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i javnih istupa federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

- Ta prijava je rezultat jednog trvenja, previranja, pa i otvorenih sukoba dva krila unutar SDA. Rezultat tog sukoba je ostavka Aljoše Čampare na mjesto člana Predsjedništva SDA – objasnio je Ćeranić sredinom septembra otkrivajući tako da prijavu nisu podnijeli uposlenici OSA-e, a što je u svom iskazu u FUP-u potvrdila i Amina Ohranović, djevojka koja je na nagovor Čamparine savjetnice Mirele Bubalo odradila fizički posao predaje prijava u pošti. 

- Zahvaljujući radu OSA-e, State Department piše svoje izvještaje o situaciji u BiH. Zahvaljujući radu OSA-e, Milorad Dodik se našao na američkoj crnoj listi – objasnio je Ćeranić šta zamjera službi i njenom direktoru.

 

 

 

A ko je uopće Tomislav Kovač, redovni gost srbijanskih televizija na kojima širi ratnohuškačku retoriku i propagandu, a kojem je Čampara "dobri Bošnjak"?

Kovač je ratni ministar MUP-a Republike Srpske, prijeratni policajac koji je bio na službi u Sarajevu i među prvima je koji su se pridružili Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) nakon njenog osnivanja. Slovio je za osobu od posebnog povjerenja Radovana Karadžića.

Tomislav Kovač jedna je od ključnih osoba uz koje se veže odgovornost za izvršenje genocida u Srebrenici. Dokumenti govore da su pod njegovom neposrednom komandom bile sve jedinice MUP-a RS, kao i jedinice SDB-a Srbije koje su se u vrijeme zločina u Srebrenici nalazile na prostoru BiH. Riječ je o specijalnim odredima poznatim kao "Škorpioni", "Plavi" i "Kajman".

Krajem januara 2018. godine Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu Tužilaštva BiH kojom ga tereti za učešće u genocidu u Srebrenici.

Optužen po 13 tačaka

U vrijeme napada srpske vojske i policije na zaštićenu zonu Srebrenice i Žepe, tokom koje je ubijeno najmanje osam hiljada Bošnjaka, Kovač je bio na dužnosti komandanta policijskog štaba zaduženog za tu operaciju, a ujedno je kao zamjenik ministra unutrašnjih poslova RS-a operativno zapovijedao svim policijskim jedinicama.

VEZANI TEKST - Dokument potvrđuje: Kako je RTRS-ov "analitičar" u ratu prisvajao bošnjačko zlato i dragocjenosti

Optužnica protiv Kovača sadrži trinaest tačaka u kojima se navodi kako su policijske jedinice pod njegovom komandom učestvovale u zarobljavanju bošnjačkih muškaraca i dječaka, njihovom prisilnom zatočenju te potom u masovnim likvidacijama na različitim lokacijama poput Kravice, Cerske, Pilice, Banjeva, Sandića i Konjević Polja.

Priča o učešću Tomislava Kovača u operaciji zauzimanja Srebrenice počinje u maju 1995. godine, kada je u kafani "Tron" na Palama formiran štab za rukovođenje i komandiranje policijskim snagama. Odluka o formiranju donesena je nakon kolegija ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske 16. juna 1995. godine. Komandant štaba bio je Tomislav Kovač.

Devetog jula 1995. godine na Palama su se sastali Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Jovica Stanišić. Na sastanak je stigao i Karadžićev povjerenik iz Bratunca Miroslav Deronjić. Karadžić je Deronjića, o čemu je ovaj svjedočio pred Tribunalom, pitao "šta misle uraditi sa stanovnicima Srebrenice".

- Karadžić je rekao sljedeće: "Miroslave, to sve treba pobiti." A zatim je dodao: "Sve što stignete" i pritom je koristio "vi", u množini. Zatim je dodao sljedeću rečenicu: "Princip Zapadna Slavonija." To je doslovce rečenica koju je upotrijebio. Sto posto sam siguran da je upotrijebio tačno te riječi. To je bio jedan osvrt na nedavne napade Hrvata u Zapadnoj Slavoniji, o čemu smo prethodno bili razgovarali. Shvatio sam da se to odnosi na rašireno mišljenje da su Hrvati tokom napada ubili sve šta im se našlo na putu, uključujući civile, te da su napali kolonu koja je bježala. Što se tiče civila, Karadžić je rekao da će morati još vidjeti kako će se razvijati događaji - svjedočio je Deronjić.

Dan kasnije, Tomislav Kovač potpisuje naredbu kojom policijske snage šalje u rejon Srebrenice, a na njihovom je čelu Ljubiša Borovčanin. U sastavu te jedinice su pripadnici policije iz Šekovića, Zvornika, zatim policajci iz tzv. Srpske Krajine i Srbije te pripadnici jahorinskog Centra za obuku.

VEZANI TEKST - Ko i kako godinama nastoji urušiti OSA-u: Hronologija pokušaja uklanjanja Osmana Mehmedagića

Na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu Tomislav Kovač bio je svjedok odbrane. U vrijeme srebreničke operacije bio je zamjenik ministra policije, ali je praktično bio prvi čovjek MUP-a. U septembru iste godine Kovač je promoviran u ministra. Kovač je naveo da se u julu 1995. godine uglavnom bavio sarajevskim ratištem i da je o srebreničkim događajima malo znao. Kako stoji u izvještaju agencije "Sense" iz Haga, to "malo" se odnosi na "incident" u Kravici 13. jula, kao i na saznanja da je bezbjednjak Glavnog štaba VRS-a Ljubiša Beara tražio da snage MUP-a pomognu vojsci u likvidaciji zarobljenika.

"Incident" u Kravici

Predvečer 13. jula 1995. godine. Skladište zemljoradničke zadruge u Kravici. Tu je dovedeno oko 1.500 muškaraca iz kolone koji su bježali kroz šumu i bili zarobljeni i zatočeni na poljani kod Sandića. Oko 18 sati, kad je skladište napunjeno, vojnici su počeli unutra ubacivati ručne bombe i pucati direktno u ljude nagurane unutra. 

Stražari raspoređeni oko zgrade ubijali su zatvorenike koji su pokušavali pobjeći kroz prozore. Kad je pucnjava prestala, skladište je bilo puno leševa. Svjedok koji je bio samo lakše ranjen opisao je kako je, nakon što je pucnjava prestala, prošao kroz skladište da bi umakao kroz prozor.

"Pod nisam mogao ni da dotaknem, betonski pod skladišta. Nakon pucnjave, osjetio sam neku čudnu vrućinu, toplinu, koja je zapravo dolazila od krvi koja je pokrivala betonski pod, i gazio sam po mrtvacima koji su na njemu ležali. Ali bilo je i nekih koji su još bili živi, koji su bili samo ranjeni. Kad bih nagazio na nekog živog, čuo bih kako jaukne, zastenje, jer sam se nastojao kretati što sam brže mogao. Osjetio sam da su ljudi sasvim rastrgani, osjećao sam kosti ljudi koji su bili pogođeni tim rafalima ili granatama, mogao sam da osjetim kako im se drobe rebra. Onda bih se opet pridigao i nastavio."

Sutradan ujutro vojnici su vikali provjeravajući ima li među ranjenima preživjelih. Otkrivši nekoliko ranjenih zarobljenika, stražari su neke od njih natjerali da pjevaju srpske pjesme i onda ih pobili. Nakon što su ubili i posljednjeg, bagerom su tijela počeli odvoziti iz skladišta. Vodom iz cisterne su oprali krv s asfalta.

VEZANI TEKST - Čamparina saradnica "propjevala" u FUP-u: Kako nastaju anonimne krivične prijave

Haški tužilac Nichols je predočio niz dokaza iz kojih se vidi da je Kovačeva uloga u srebreničkoj operaciji bila daleko značajnija nego što priznaje, odnosno da je po naređenju Karadžića uputio policiju na teren, da je bio u obilasku područja na kojem su vršene egzekucije, da je bio izvještavan o događajima o kojima je i optuženi sve znao. Među dokazima su brojni vojni i policijski dokumenti, ali i Kovačevi razgovori s haškim istražiteljima i iskazi na suđenjima u Beogradu i Sarajevu.

Tužilac je podsjetio Kovača da je u ranijim iskazima i izjavama priznao da je prije tog sastanka saznao za zahtjev Ljubiše Beare zvorničkom MUP-u da policajci učestvuju u likvidacijama zarobljenih Srebreničana.

Kovač živi u Beogradu te, uz bosanskohercegovačko, ima i državljanstvo Srbije.