Migranti koji dolaze u BiH iz Pakistana, Irana, Afganistana, Sirije i drugih zemalja, imaju uglavnom jedan cilj - prelazak granice i nastavak borbe za dobrim životom u nekoj od evropskih zemalja, šta god to značilo.

Oni koji se zadrže nešto duže u tranzitu kroz BiH, ne mogu da nađu posao, ali je, ruku na srce i malo onih koji ga traže. Većina njih su u prihvatnim centrima ili su u manjim grupama uglavnom u Bihaću i Velikoj Kladuši. Tarik iz Afganistana kaže da se nije trudio da traži posao jer planira što prije da napusti BiH.

Nema posla za migrante

- Nisam tražio posao, radio sam malo u Grčkoj ali sam ubrzo krenuo prema Makedoniji i dalje prema Njemačkoj. Sada sam tu i čekam da pređem nekako. Novac mi šalje porodica, i tako preživaljavam, ne namjeravam se ovdje zadržavati - priča Tarik.

Ni poslodavci nisu široke ruke, jer ne postoji mogućnost njihove prijave, a time ni odgovornosti u cijelom procesu. I dok se mnogi slažu da bi vlast trebala da nađe neki model po kojem bi zapošljavanje bilo moguće, Raza Taslim je iz Pakistana krenuo prije godinu dana, preko Turske i Grčke, gdje je radio nekoliko mjeseci u ugostiteljstvu.

FOTO: DW

Došao je u BiH prošle godine. Nakon što je nekoliko puta bezuspješno pokušao da pređe granicu sa Hrvatskom i domogne se EU i Njemačke, odlučio je da ostane i otvori restoran u kojem je glavni specijalitet chicken biryani, za koju rižu nabavlja iz Indije, piše DW.

- Imao sam i tu jedan problem na početku jer čovjek od koga sam uzeo u zakup poslovni prostor, nakon što sam registrovao restoran na svoje ime, u proteklih deset godina nije plaćao porez. Na to sam izgubio dosta vremena dok se sve to sredilo. U martu ove godine počeo sam sa radom. Imam potpisan sporazum na dvije godine sa Ministarstvom vanjskih poslova da plaćam rentu, bez obzira da li radim ili ne - priča Razi ne krijući zadovoljstvo profitom koji ostvaruje.

Mjesečno 1.500 eura

- Odmah kada sam otvorio nisu dozvolili migrantima da dolaze ovdje, ali sada je dobro. Sretan sam jer posao ide dobro, svi naručuju piletinu sa rižom i zadovoljni su. Dnevno imam prometa oko 60 eura, a mjesečno maksimalno oko 1.500. Imam i jednog radnika, djevojku ih Bihaća, koja je prijavljena i svaki dan pitam da li je potrebno nešto, jer znam kako se ovdje teško živi - kaže Raza koji ne vjeruje da bi taj novac, u ovakvim uslovima mogao da zaradi u Njemačkoj.

Raza planira da proširi posao ukoliko bude imao priliku i ukoliko posao bude išao dobro, a od puta za Njemačku je odustao. Htio bi, kaže, da obezbjedi pristojan život za svoju poroducu, ženu i kćerku koji trenutno žive u Pakistanu, kako bi i oni možda jednog dana došli u Bihać. Do tada će, što je ironično, vjerovatno zaposliti još građana Bihaća.