open-navfaktor-logo
search
Genocid
Porodice obilaze mezare u Potočarima: Dolazim dok sam živa jer im nema ko drugi doći
Ibro, Suad, Esad, Sadik... Hafiza Mujkanović je došla u mezarje Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari da obiđe mezare sinova, muža i drugih članova uže i šire porodice, ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine.
10.07.2022. u 13:16
get url
text

Veliki broj porodica pristiže danas u Potočare gdje će sutra biti klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop za još 50 žrtava genocida počinjenog na području Srebrenice.

- U genocidu su mi ubijeni muž Ibro, sinovi Suad i Esad, braća Sadik i Ibro, amidžići, amidža, daidže. Ostalo mi je jedno unuče i nemam više djece. Sinovi su išli preko šume. Imali su 18 i 20 godina - ispričala je Hafiza.

Sinovi su ukopani prije deset godina.

- Jedni su pronađeni u Glogovoj, drugi u Kamenici. Dobro mogu da vam kažem kako se zovem, tako se osjećam. Jučer, na Bajram, sam ustala s visokim pritiskom, sekirala sam se, hoću da dolazim dok sam živa jer im nema ko drugi doći - kazala je Hafiza.

Do pada Srebrenice bila je u svojoj kući u Soloćuši.

- Tada smo se rastali. Djeca i muž su otišli preko šume. Stariji sin je bio oženjen, imao je bebu od šest mjeseci. Snaha, ja i beba smo otišle u Potočare i nikada se više nismo vidjeli. Posljednje čega se sjećam su riječi starijeg sina: 'Mama, čuvaj Mesnefu'. To mi je unuka - prisjeća se Hafiza.

Ova nana danas živi u Vogošći kod Sarajeva.

Među bijelim nišanima u mezarju Memorijalnog centra bila je i Rešida Alemić. U genocidu su joj ubijena braća Hrustić, Aziz i Azem.

- Braća su mi ovdje ukopana. Poginuli su mi i otac i muž. Jedan brat je nedavno ukopan. Te 1995. su preko šume krenuli prema slobodnoj teritoriji. Poginuli su kada je bila prva zasjeda kod zloglasne 'Bukve'. Teško je, došli smo da posjetimo mezare ne samo njih nego svih šehida - izjavila je Rešida.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.