Kako se taj datum približava, rastu i tenzije među stranačkim članstvima i međusobni okršaji u borbi za što bolje pozicije na listama. Što je pozicija viša, smatra se, veće su i šanse za osvajanje mandata.

Međutim, praksa pokazuje da čelna ili visoka pozicija na listi ne garantuje osvajanje mandata, te da niže pozicionirani kandidati nerijetko "preskaču" one koji su pozicionirani iznad njih. Ta se činjenice može ilustrovati i primjerom aktuelnog predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, koji je prvi put bio kandidat na izborima 2000. godine.

Izetbegović se našao na listi SDA za Skupštinu Kantona Sarajevo i to tek na šestom mjestu. Njegova stranka je tada procijenila da imaju pet boljih kandidata u odnosu na Izetbegovića. Glasači su imali drugačiju procjenu. Tada 44-godišnji Izetbegović je sa osvojenih 6.729 glasova bio prvoplasirani kandidat te stranke. Dvije godine kasnije su ponovo održani Opći izbori, na kojima je Izetbegović bio kandidat za Zastupnički dom Parlamenta FBiH. Ni ovaj put Izetbegović nije bio nositelj liste već se našao na poziciji broj tri.

Građani su ga glasovima smjestili na poziciju broj jedan. Na tim je izborima Izetbegović osvojio 5.971 glas, dok tadašnji nositelj liste Mirsad Kebo, koji je prikupio 3.434 glasa, nije osvojio mandat. Da pozicija na listi nije presudna, svjedoči primjer da je na istoj listi 2002. godine na devetoj poziciji bio Avdo Hebib. On je dobio 3.535 glasova, te je osvojio mandat u Parlamentu FBiH.

 

Jedan od svježijih primjera je Damir Nikšić, koji je bio kandidat SDP-a za Skupštinu Kantona Sarajevo na posljednjim Općim izborima. Nikšić je bio na desetom mjestu liste SDP-a, ali je sa 4.566 osvojenih glasova bio drugoplasirani kandidat te stranke, te je, uprkos unutarstranačkom pragu od 20 posto, osvojio mandat.