Elvira Hatić živjela je u naselju Lozje, u ulici koja sada nosi naziv 25. maja, kada su ih 1992. godine probudile detonacije i kada su napadnuti. Hatić je kazala da se s majkom i sestrom te drugim komšijama sakrila u kući Ibrahima Bogdanića.

Rekla je da su njih tri među posljednjima napustile kuću i da se pucnjava pojačala kad su stigli na cestu.

- Majka nas je gurnula, ležale smo na cesti. Po nama je pucalo. Vidjela sam kroz travu kako meci prolijeću, puši se - prisjetila se Hatić, koja je tada imala 14 godina.

Kazala je da je njena sestra Admira ranjena u nogu i da su je majka i tetka previjale. Svjedokinja je navela da su se čuli jauci drugih ljudi i da su poginule komšinica Naza i jedna trudnica iz Foče, a da je njena tetka ranjena i kasnije podlegla.

Hatić je ispričala da su nakon poziva na predaju odvedeni u kuću Bogdanića, te da su njena sestra i majka odvezene sanitetom. Kazala je da je sestra Admira preminula i da se majka s njom vratila i ukopala je u dvorištu jedne kuće.

Dodala je da su kasnije prebacivani u druge kuće i da joj je poznato da su roditelji Seada Delića, koji su bili s njima, ubijeni.

Na pitanje odbrane, svjedokinja je rekla da njen otac nije bio s njima u kući Bogdanića, već da je s drugima čuvao stražu.

Hatić je svjedočila na suđenju Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili - uključujući žene, djecu i starije - a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno.

Emir Čengić posvjedočio je da je prije 25. maja bilo pokušaja upada u Lozje, da su oko njih bila srpska naselja i da im je jedini izlaz bio prema Drini.

Svjedok je kazao da je, kada je počelo granatiranje, 25. maja bio s majkom i drugima u kući, a da su njegov otac Azir i braća Šefket i Samir bili napolju i branili se.

- Taj dan izranjavani su otac i braća. Nas u kući su zarobili, a prije toga su bacili bombu u kupatilo - prisjetio se Čengić, koji je tada imao 12 godina.

Dodao je da su otac i braća odvedeni prema šumi, a da su kasnije pronađena tijela braće, dok očevo nije.

Čengić je naveo imena komšija srpske nacionalnosti koje je taj dan prepoznao, kazavši da optužene nije vidio. Rekao da je s majkom i drugima bio zatočen na više lokacija te da su na kraju razmijenjeni.

Svjedok "F" je kazao da su od 4. maja u Lozju držali straže i da su bili povremeni napadi srpske strane. Naveo je da je njih deset do petnaest bilo na pozicijama i da su imali nešto lovačkih i automatskih pušaka i pištolja, a da on nije imao ništa.

Kada je počeo napad 25. maja, kako je ispričao, žene i djeca su bili u kući Bogdanića i čulo se da su opkoljeni, te su počeli bježati. Izjavio je da je njegova supruga poginula dok je bježala prema Drini, a da je on s djetetom, preskačući neke ograde, došao u Goražde.

- Kad sam se vratio, nje nije bilo. I danas je nema - rekao je svjedok "F".

Suđenje se nastavlja 14. decembra.