Igra protiv pravila

Sa Vučićem ušla u novu fazu: Bliskost huligana s državnim vrhom Srbije

Objavljeno: 22.07.2019. u 19:19

Imaju prijatelje na visokim pozicijama i udio u poslovima privatnog obezbjeđenja – srbijanski huligani se ne plaše da pokažu moć

Pripadnici privatnog obezbjeđenja prilikom inauguracije Vučića u maju 2017. sukobljavaju se sa okupljenima

FOTO: Aleksandra Bačlija

Slobodan Vukić je pio viski u noćnom klubu Tilt na obali Save kada se pijanstvo pretvorilo u katastrofu.

Pošto je oborio nekoliko čaša na šanku, tridesetogodišnji vozač kamiona je pokušao da naruči još jedno piće. Njegovi prijatelji su htjeli da napuste lokal, ali je Vukić insistirao. Prišlo im je obezbjeđenje.

- Znam takva mjesta i ljude koji tamo rade - kaže Miroslav Basta, prijatelj koji je bio sa Vukićem te večeri u decembru 2015. "Prebiju te i izbace napolje, bez obzira na to da li si pravio probleme ili ne."

U ovom slučaju, strah je bio opravdan.

Do trenutka kada ga je obezbjeđenje izbacilo iz kluba gdje je ostao da leži na pločniiku, Vukićevo lice i majica bili su obliveni krvlju. Nedugo zatim pao je u komu. Dvije sedmice kasnije, bio je mrtav. Uzrok smrti bilo je zapaljenje uzrokovano udarcem u stomak.

Tri i po godine kasnije, jednom od izbacivača se sudi pred Višim sudom u Beogradu za nanošenje teških tjelesnih povreda. Milovan Tadić je priznao da je šutnuo Vukića u nogu, ali poriče da mu je nanio snažan udarac u predjelu stomaka.

Incident u lokalu Tilt je tek jedan u nizu napada na posjetioce noćnih klubova u Beogradu posljednjih godina – od kojih su se neki završili smrću ili teškim povredama – a iza kojih stoje izbacivači koji se više ponašaju kao huligani nego kao osoblje angažovano da održava red.

Analitičari kažu da za to postoji jednostavno objašnjenje: poslovi obezbjeđenja u noćnim klubovima često su u rukama stvarnih huligana – ekstremnih navijačkih grupa poznatih po nasilju na stadionima i izvan njih.

Kako kažu, onaj ko kontroliše ulaz u klub kontroliše i prodaju droge u klubu – što je unosan dodatni izvor prihoda.

Uprkos novim zakonima koji treba da spriječe ulazak huligana u poslove obezbjeđenja, oni su često zaposleni kao tjelohranitelji, noćni čuvari, radnici obezbjeđenja – što su sve poslovi kojima je povjerena javna sigurnost.

Srbija ima dugu historiju tolerisanja huliganizma. Tokom ratova na Balkanu devedesetih godina oni su se u velikom broju priključivali paravojnim formacijama, među kojima je najpoznatija bila jedinica "Tigrova", jedinica kojom je komandovao Željko Ražnatović Arkan, vođa ekstremne grupe navijača Crvene zvezde u Beogradu.

U vrijeme mira, njihovi sukobi su uticali na oblikovanje javnog mnijenja. Poslije učešća u ratovima, navijačke grupe su pomogle da se sruši Slobodan Milošević, koji je kasnije preminuo u zatvoru. Također su predvodili žestoke proteste protiv hapšenja ratnih zločinaca, nezavisnosti Kosova i prava LGBT populacije.

Prema riječima analitičara, sa usponom vladajuće Srpske napredne strane u posljednjih šest godina, odnos između države i navijačkih grupa razvio se u neku vrstu poslovnog aranžamana: u zamjenu za poslušnost na ulicama, huligani su dobili pravo da se bez ometanja bave svojim poslovima.

Kao primjer te bliskosti navode zloglasnu beogradsku navijačku grupu sa navodnim vezama ne samo sa privatnim firmama za obezbjeđenje nego i sa visokim državnim službenicima, uključujući visokog savjetnika policije i generalnog sekretara vlade Srbije.

Grupa je poznata pod imenom "Janjičari".

Ruka ruku mije

U jesen 2016., Aleksandar Stanković, poznatiji kao Sale Mutavi, ulazio je u svoj sivi "audi A6" u na Voždovcu u Beogradu, kada su dvojica nepoznatih napadača otvorili vatru.

Pogođen sa više od 50 metaka u egzekuciji u mafijaškom stilu, bio je posljednji u dugom nizu desetina vođa navijačkih grupa koji su ubijeni u Srbiji u prethodnih nekoliko godina.

Protiv Saleta Mutavog podizano je više optužnica– za prijetnje smrću, mučenje, prebijanje, za djela povezana sa drogom i posjedovanje oružja. Uprkos tako velikom broju optužbi, proveo je relativno malo vremena u pritvoru.

Godine 2013. osuđen je na pet godina i deset mjeseci zbog organizovanja grupe za prodaju droge, ali je Prvi osnovni sud u Beogradu više puta odlagao njegovo zatvaranje, čak 10 puta zbog zdravstvenih razloga.

Sve ostale optužbe su ili odbačene ili je postupak bio u toku u trenutku kada je ubijen.

Dan nakon ubistva, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović organizovao je emotivnu konferenciju za štampu na kojoj je objavio rat organizovanom kriminalu, a mnogi su se zapitali zašto je ubistvo huligana zahtijevalo odgovor na tako visokom nivou.

Stanković je bio poznati vođa Janjičara, frakcije ekstremnih navijača Partizana, jednog od dva beogradska fudbalska kluba koji imaju fanatičnu podršku širom Srbije (drugi je Crvena zvezda).

Ime grupa je Janjičari, što je referenca na pretorijansku gardu osmanskog sultana koja je regrutovala hrišćanske dječake otete na Balkanu.

Janjičari su privukli pažnju javnosti 2013. godine, kada je Stanković, tada još navijač Crvene zvezde, organizovao grupu žestokih momaka kako bi preuzeo kontrolu nad južnim tribinama Partizana predvođene "Alkatrazom", u to vrijeme dominantnom navijačkom grupom, navodi se u izvještajima u medijima.

Onaj ko kontroliše tribine predvodi i skandiranje navijača kluba. Međutim analitičari kažu da time grupa stiče i pravo da pruža usluge privatnog obezbjeđenja u određenim noćnim klubovima u Beogradu, pa i kontrolu nad prodajom narkotika u tim klubovima.

Navijači Crvene zvezde imaju sličan sistem u obezbjeđenju noćnih klubova u prijestonici, kažu oni.

Beogradske huligane svrstavaju među najnasilnije u Evropi, ali stručnjaci za bezbjednost kažu mnogo nasilja nema mnogo veze sa fudbalom.

Istraživanje 30 vođa navijačkih grupa u Srbiji obavljeno 2012. pokazalo jeda su protiv njih 26 podizane optužnice za nasilje, u 11 slučajeva za nasilje na sportskim terenima, a u 16 slučajeva za krivična djela protiv organa vlasti, navodi se u izvještaju Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi (OEBS).

- Drugim riječima, upravljanje fudbalskim klubovima i navijanje često su samo “smokvin list” kojim se prikrivaju ozbiljne kriminalne aktivnosti - navodi se u izvještaju. "Kriminalne grupe, maskirane navijačkim šalovima, učestvuju u pranju novca, korupciji, izbjegavanju plaćanja poreza i drugim oblicima organizovanog kriminala."

Analitičari kažu da im je to dozvoljeno zato što su korisni političarima na druge načine ( više u dijelu: Korisne veze).

- Prvi dio njihovog (huliganskog) posla jeste da promovišu nacionalistički narativ u javnosti i podstiču jačanje nacionalizma, šovinizma i tako dalje - kaže Saša Đorđević, istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku.

"Drugi dio je prodaja droge, a treći privatno obezbjeđenje. Prvi dio je važan zbog politike i čini se da je to neka vrsta usluge (vladajućim političarima). Huligani zauzvrat dobijaju pravo da neometano obavljaju svoje nelegalne poslove."

Grupa tvrdokornih navijača Partizana, uključujući Milovana Tadića (četvrti s lijeva), slavi pobjedu svog tima

Niski kriteriji licenciranja?

Bar dvojica izbacivača koji su radili u klubu Tilt u vrijeme kada je Vukić zadobio smrtonosne povrede dobro su poznati pripadnici Janjičara. Jedan od njih je Tadić, kome se trenutno sudi za prodaju druge i nanošenje teških tjelesnih povreda Vukiću.

Prema policijskom izvještaju, kompanija Fort Security bila je zadužena za bezbjednost u klubu te večeri. Vlasnik kompanije je Svetislav Nikolajev, MMA borac iz Vršca.

Nikolajev je i sam bio umiješan u sukob sa Vukićem, ali protiv njega nije podignuta optužnica. Na snimku sa sigurnosne kamere koji je prikazan u sudnici vidi se kako on udara Vukića u glavu. Kada je pozvan da svjedoči u postupku protiv Tadića za nanošenje tjelesnih povreda, tvrdio je da je udarac izveo otvorenom šakom, a ne pesnicom.

Srbija je 2013. donijela zakon kojim se reguliše rad privatnih preduzeća za obezbjeđenje – uključujući i osobe ovlaštene da nose vatreno oružje, kao što je objezbeđenje koje prati transport novca.

Oni koji su odslužili vojsku također se mogu prijaviti za licencu za privatno obezbjeđenje sa dozvolom da nose oružje.

Novi zakon propisuje da svako ko radi u ovom sektoru mora da završi obuku, položi ispit i prođe bezbjednosne provjere za sticanje obavezne licence koju izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Prema ovom zakonu, preduzeća koja se bave privatnim obezbjeđenjem mogu zakonito da posluju jedino ako njihovi zaposleni imaju licence. Kao krajnji rok za usklađivanje sa novim propisima bio je predviđen 1. januar 2017, ali eksperti tvrde da su mnoge firme još daleko od toga.

Nikolajev nije odgovorio na pitanja o svom radu u sektoru privatnog obezbjeđenja niti da li su ljudi povezani sa Janjičarima radili za njegovu kompaniju u klubu Tilt.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je odbilo da odgovori da li su Nikolajev ili ljudi koji su radili za njega bili licencirani za rad na obezbjeđenju, čak i nakon što je povjerenik za Informacije od javnog značaja poslije podnijete žalbe potvrdio naše pravo na pristup ovim informacijama.

Preduzeće Fort Security postalo je neaktivno jula 2017 – pola godine nakon incidenta u klubu Tilt – međutim Balkanska istraživačka mreža (BIRN) otkrila je da Nikolajev ima interes i u drugim preduzećima za privatno obezbjeđenje.

Javni registar pokazuje da je on ovlašteni zastupnik preduzeća MK Obezbeđenje.

Vlasnik preduzeća MK Obezbeđenje je Mladen Kuribak.

Kuribak, star 59 godina, dobro je poznat u Srbiji kao bivši šef policije, smijenjen 2014. u akciji u kojoj su smijenjeni šefovi policiijskih uprava, po nalogu tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića uz obrazloženje da je razlog to što su se više bavili politikom nego policijskim radom.

Ubrzo nakon odlaska iz MUP-a, Kuribak je osnovao preduzeće Edukator MK, koje obučava i asistira u pribavljanju licenci za rad u privatnom obezbjeđenju, pokazuju podaci iz privrednog registra.

Preduzeće MK Obezbeđenje – čiji je zastupnik Nikolajev – osnovao je kao povezanu firmu za obavljanje posla privatnog obezbjeđenja u decembru 2016.

Kuribak nije odgovorio na pitanja BIRN-a, ali izvještaj Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) kaže da je Edukator MK bilo prvo preduzeće u Srbiji koje je dobilo dozvolu Ministarstva unutrašnjih poslova za obuku i organizovanje ispita za licenciranje pripadnika obezbjeđenja.

Do kraja 2015, preduzeće je imalo 10 centara za obuku, uglavnom u većim gradovima Srbije prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova.

U međuvremenu, MK obezbjeđenje je dobilo dozvolu da pruža usluge obezbjeđenja fizičkih lica, objekata i sportskih događaja početkom 2017, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova koje je objavila Privredna komora Srbije.

Prijatelji sa vrha

Ubrzo posle Stankovićevog ubistva 2016, istraživački portal Insajder objavio je fotografiju pokojnog huligana na tribinama u zagrljaju sa dvojicom muškaraca koji su identifikovani kao istaknuti pripadnici Janjičara.

Jedan od njih dvojice je Nenad Vučković.

Vučković – poznat pod nadimkom "Vučko" – nije običan navijač.

Ministar unutrašnjih poslova Stefanović javno je potvrdio da on radi za specijalnu jedinicu žandarmerije zaduženu za održavanje reda na fudbalskim utakmicama i demonstracijama, kao i za borbu protiv organizovanog kriminala.

- Mislim da navijanje ili vođenje grupe navijača nije krivično djelo - rekao je Stefanović novinarima ubrzo nakon objavljivanja fotografije Insajdera. "On je u policiju došao iz vojske. Mislim da su sve bezbjednosne provjere pokazale da nije činio krivična djela."

Stefanović je izjavio da je Vučković bio u vojsci dok nije prešao u žandarmeriju. Prije toga je bio zaposlen u elitnoj Specijalnoj brigadi Vojske Srbije gdje je bio sve do 2016.

I Ministarstvo odbrane i Ministarstvo unutrašnjih poslova odbili su da odgovore na pitanja o Vučkovićevoj ulozi u vojsci i policiji.

Zahtjevi za intervju sa Nacionalnim savjetom za sprečavanje negativnih pojava u sportu, savjetodavnog tijela koje je Stefanović osnovao u decembru 2017, ostao je bez odgovora.

Đorđević iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku rekao je da Vučković nikako nije smio da prođe provjeru Ministarstva unutrašnjih poslova kada se priključivao policiji, s obzirom na navode o njegovim vezama sa Janjičarima.

- Svaki kandidat mora proći bezbjednosne provjere - kaže on. "Jedan od elemenata tih provjera je ispitivanje da li je ta osoba bila direktno ili indirektno povezana sa članovima kriminalnih organizacija. Ukoliko takve veze postoje, ta osoba ne može raditi za policiju."

Uprkos brojnim pokušajima, BIRN nije uspio da stupi u kontakt sa Vučkovićem i dobije komentar.

Neki mediji pisali su da je Vučković u romantičnoj vezi sa Dijanom Hrkalović, bivšom sekretarkom Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev za intervju sa Dijanom Hrkalović koji je dostavljen prije njenog odlaska sa posla, do kojeg je došlo iznenada u maju, bez obrazloženja.

Nenad Vučković, prvi s lijeva, stoji mirno za vrijeme vojne ceremonije u čast Specijalne brigade u septembru 2013.   IZVOR: MO SRBIJE

Vučkovićevo prisustvo na južnoj tribini Partizana, gdje su ga lokalni mediji fotografisali kako navija u društvu pripadnika Janjičara, među kojima su bili Stanković i Tadić nije bilo tajna. Također je bio i zvanični predstavnik Partizanovih navijača u skupštini kluba.

U februaru 2017, Vojni sindikat Srbije iznio je tvrdnje da je Vučković u više navrata – protivzakonito – koristio strelište, oružje i municiju za vježbanje gađanja zajedno sa Stankovićem i još jednim pripadnikom njegove grupe, Veljkom Belivukom, osuđivanim za nasilje.

Prema podacima sindikata, sa njima je bio i četvrti čovjek: Novak Nedić, generalni sekretar Vlade Srbije.

Vučković je dao izjavu o ovim tvrdnjama istražnoj grupi Vojne policije u novembru 2018. Postupak protiv čuvara strelišta je obustavljen kada su dokazi misteriozno nestali, objavila je Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), beogradski istraživački portal.

To nije bio jedini put da su Nedić i Vučković optuženi za zloupotrebe.

Nedić, tridesetsedmogodišnji bivši advokat, bio je član Uprave Partizana od augusta 2013. do aprila 2014, kada je podnio ostavku da bi prihvatio novi posao u vladi.

Nema ničega neobičnog u tome što članovi vladajuće partije sjede u upravnim odborima velikih sportskih klubova u Srbiji. Ali Nedićev interes za klub nije se okončao njegovim povlačenjem, tvrde ljudi bliski klubu.

U proljeće 2016, Partizan je izdao saopćenje u kojem je optužio Nedića i Vučkovića da su angažovali navijače da gađaju jajima vodeće ljude kluba u njihovoj VIP loži "da bi izazvali atmosferu straha i javnog linča" pred izbore za novu upravu.

- Iza svega stoji Novak Nedić, generalni sekretar vlade - rekao je novinarima vršilac dužnosti predsjednika kluba Milorad Vučelić. Dodao je: "(umjesto jaja), mogle su biti bombe ili kamenje".

Nedić nije odgovorio na zahtjev BIRN-a za intervju.

Gledanje kroz prste?

U junu 2018, jedan od policijskih sindikata Srbije poslao je pismo ministru unutrašnjih poslova u kojem se traži razjašnjenje Vučkovićeve uloge u žandarmeriji poslije dobijanja dojava o njegovoj umiješanosti u podzemne kriminalne aktivnosti.

U pismu u koje je BIRN imao uvid, sindikat upućuje na incident iz augusta 2017, kada je policija obavila rutinsko zaustavljanje i pretres "audija A6" koji je vozio upravo Velibor Srećković.

Srećković, poluprofesionalni igrač ragbija koji je radio kao izbacivač, bio je jedan od pripadnika obezbjeđenja u klubu Tilt one noći kada je Vukić navodno napadnut.

Članovi jednog fudbalskog online foruma Srećković oslovljavaju kao Vučkovićeva "desna ruka".

BIRN nije uspio da kontaktira Srećkovića.

Prema tvrdnjama Policijskog sindikata, policajci su tom prilikom pronašli pištolj CZ 99, kutiju za policijsku značku i kesu "bijelog praha" skrivenu u odjeljak za rukavice u automobilu u kojem se nalazio Srećković.

Međutim, pokazalo se da "audi" nije bio Srećkovićev. Sindikat u pismu navodi da ima razloga da se vjeruje da je automobil pripadao Vučkoviću – pa su Dijani Hrkalović, tada državnoj sekretarki u Ministarstvu unutrašnjih poslova, postavili pitanje da li može to da potvrdi.

Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odgovorilo na zahtjev sindikata. Također nije odgovorilo na zahtjev za intervju sa Dijanom Hrkalović o ovoj temi.

Saopćenje sindikata nije bilo prvi put da se Vučković i Srećković dovode u vezu sa sumnjivim "audijem".

Kada je 2013. godine Sale Mutavi osvajao pozicije moći, Srećković je bio osumnjičen za umiješanost u demoliranje kafića Hollywood, lokala čiji je vlasnik bio njihov rival, vođa navijačke grupe Alkatraz.

Prema podacima iz policijskog izvještaja u koji je BIRN imao uvid, sigurnosne kamere su snimile Srećkovića na pločniku ispred lokala u trenutku kada su pripadnici Janjičara ušli unutra i počeli da lome namještaj i razbijaju stakla.

Srećković je iskoristio audi kao automobil za bjekstvo i zaputio se prema Hali Pionir, zatvorenoj sportskoj areni na Paliluli. Prema policijskom izvještaju, tamo se sastao sa čovjekom kojem je predao ključeve kola.

Taj čovjek je bio Vučković, kaže se u izvještaju.

Policija je kasnije uhapsila Srećkovića zbog sumnje da je učestvovao u incidentu u kafeu Hollywood, ali optužbe su odbačene nakon što je platio kaznu od 330 eura, pokazuje dokumentacija suda.

Protiv Vučkovića, koji je tada još bio u vojsci, nije podignuta optužnica. (U žandarmeriju je prešao tek dvije i po godine kasnije.)

BIRN je otkrio da su Srećković i Vučković bili u vojsci u isto vrijeme i to u istoj Specijalnoj brigadi. Srećković je napustio vojsku dva dana prije napada na kafe Hollywood.

Nikolajev, vlasnik preduzeća Fort Security, za koje se vjeruje da je angažovalo Srećkovića u noćnom klubu Tilt, izgleda da je takođe služio u toj brigadi. Na fotografiji na Nikolajevljevom Facebook profilu iz septembra 2011. prikazan je sa prepoznatljivom crvenom beretkom sa grbom jedinice.

Ministarstvo odbrane je potvrdilo da je Srećković služio u elitnoj jedinici od decembra 2010. do decembra 2013. godine, kao i da je prije toga prošao bezbjednosne provjere.

Međutim, ministarstvo poriče da je Nikolajev bio u ovoj jedinici.

Nezavisno od toga da li je bilo ko od imenovanih imao kriminalne veze prije ulaska u jedinicu, Đorđević iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku tvrdi da vlasti generalno nemaju mnogo uspijeha u otklanjanju takve vrste prijetnji za sigurnost.

- U posljednjih šest godina (otkako je SNS na vlasti) uočljiv je trend da institucije gledaju kroz prste svaki put kada se otkriju dokazi (o vezama sa kriminalom) - kaže on.

"To nas dovodi do pitanja: ako ignorišu jedan slučaj, da li rade isto i u drugim slučajevima? Da li neko vodi računa o tome da ljudi koji rade za ove institucije nemaju policijski dosije?"

To je važno pitanje za Vukićevu porodicu i prijatelje koji još čekaju pravdu.

Tadić, čovjek optužen da je nanio fatalni udarac, radio je kao privatno obezbjeđenje na javnom servisu Radio televizija Srbije dok nije odveden u pritvor zbog suđenja za prodaju droge.

U postupku koji je počeo u martu, Tadiću se sudi po optužnici za prodaju droge, što on poriče. Na ročištu u aprilu u ovom postupku, njegov advokat je tvrdio da je Tadić radio i za kancelariju Novaka Nedića, generalnog sekretara vlade.

Na pitanje KRIK-a, Nedićeva kancelarija je odgovorila da Tadić nikada nije bio angažovan kod njih. Sedmicu kasnije, njegov advokat je rekao da je u pitanju bio nesporazum između njega i njegovog klijenta.

Tadić je 12. aprila oslobođen iz pritvora i smješten u kućni pritvor sa elektronskim praćenjem.

Ipak, njegova vjerenica je na društvenim mrežama objavila nekoliko fotografija na kojima se on vidi van svog stana – pa čak i kako vozi kola. Na jednoj fotografiji Tadić stoji u liftu sa rukama u džepovima trenerke, nasmijan, dok njegova vjerenica pući usne za kameru.

Korisne veze

Huligani u Srbiji već dugo imaju disproporcionalno veliki uticaj na politički život i u velikoj mjeri učestvuju u oblikovanju stavova javnosti na stadionima i ulicama – često uz prešutno odobravanje političara, kažu eksperti.

Mnogi se sjećaju sukoba između navijača srbijanske Crvene zvezde i hrvatskog Dinama 1990. godine u Zagrebu, što je ostalo zabilježeno kao prvi plotun u balkanskom sukobu koji je srušio staru Jugoslaviju.

Tokom ratova, srbijanski diktator Slobodan Milošević je koristio navijače za promovisanje nacionalizma i širenje propagande, tvrde historičari.

Godine 2000, navijačke grupe su se okrenule protiv Miloševića i podržale "Petooktobarsku revoluciju" poslije spornog ishoda izbora, što je dovelo do masovnih protesta na ulicama.

Kada je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008, članovi navijačkih grupa su opustošili centar Beograda i zapalili američku ambasadu.

- Vidjelo se da postoji neki skriveni uticaj na huliganske grupe - kaže Saša Đorđević, analitičar za pitanja bezbjednosti. "Za vrijeme protesta "Kosovo je Srbija" (2008. godine), policija je praktično dozvolila huliganima da uništavaju grad. Bilo je jasno da se u određenim situacijama koje se ne mogu riješiti u skladu sa zakonom pribjegava korištenju huligana."

U narednim godinama huligani su navodno pravili nerede prilikom Prajda i prebijali pripadnike lezbijske, gej i transrodne zajednice. Takođe su novinarima upućivali prijetnje smrću.

Kada je nova Srpska napredna stranka osvojila vlast 2012. pod vodstvom Aleksandra Vučića, odnos između države i huligana ušao je u novu fazu, tvrde analitičari.

Vučić, koji je dominirao srbijanskom politikom u posljednjih šest godina i nalazio se na svim utjecajnijim pozicijama na vrhu državne uprave, naizgled je zauzeo oštar kurs protiv huliganizma i najavio totalni rat kada je 2013. godine bio na mjestu potpredsjednika vlade.

Godine 2014, oko 7.000 policajaca je štitilo učesnike Prajda u Beogradu, čime je poslat signal da se huliganima više neće dozvoljavati da tuku LGBT pripadnike u Srbiji, zemlji koja je kandidat za ulazak u EU i čiji su standardi zaštite ljudskih prava zbog toga pod posebnim nadzorom međunarodne zajednice.

Ali Vučić je uskoro promijenio stav.

Kada su ga 2016. godine pitali da li je spreman da zauzme oštriji stav prema nasilnim navijačkim grupama, Vučić, koji je u međuvremenu postao premijer, odgovorio je: "To je veoma teško pitanje za nas". U nastavku izjave je implicitno potvrdio da država nije u stanju da porazi navijače.

Kada je Vučić polagao zakletvu kao predsjednik u maju 2017, poslije više dana masovnih demonstracija protiv njegove, po mišljenju mnogih, sve autoritarnije vladavine, privatno obezbjeđenje koje je angažovala Srpska napredna stranka snimljeno je kako stupa u fizički kontakt sa novinarima i aktivistima.

Istraživački novinari iz Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) kasnije su otkrili da je jedan od pripadnika obezbjeđenja koji je koristio silu tog dana bio pripadnik Janjičara Borko Aranitović, koji je radio i kao izbacivač u klubu Tilt (gdje je u jednom drugom incidentu, nepovezanom sa Vukićem, kamera zabilježila kako stoji i posmatra kako drugi pripadnici obezbjeđenja tuku jednog od gostiju).

Sumnjiva prijateljstva

Trava je još bila blatnjava na stadionu u gradu Samara na jugozapadu Rusije kada je novi skandal zasjenio euforiju zbog pobjede Srbije nad Kostarikom u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva u julu 2018.

Pojavile su se fotografije na kojima Danilo Vučić, dvadesetogodišnji sin predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, slavi na tribinama sa trojicom ljudi koje su mediji identifikovali kao zloglasne huligane sa policijskim dosijeima: to su bili Milan Krasić, Boris Karapandžić i Aleksandar Vidojević.

Danilo Vučić, sa podignuta tri prsta, šesti s lijeva, na utakmici u Rusiji sa navodnim pripadnicima Janjičara tokom Svjetskog prvenstva 2018.

Krasić je u maju 2018. osuđen na 14 godina zatvora za ubistvo – ali se na presudu žalio i bilo mu je dozvoljeno da putuje u Rusiju. U maju 2019. apelacioni sud ga je oslobodio i sada je slobodan čovjek.

Prema izvještajima medija, Vidojević je bio pred sudom zbog tuča na tribinama, pljačke i posjedovanja oružja. Karapandžić je osuđen 2016. na četiri godine zatvora zbog prodaje droge, posjedovanja oružja i nasilnog ponašanja – ali u martu 2017. kazna mu je preinačena u uslovnu.

Vidojević i Karapandžić su kasnije bili optuženi zbog razbijanja noćnog kluba Komitet, koji se nalazi pored Tilta, u oktobru 2018.

Četvrti čovjek sa njima je Nemanja Srećković (nisu poznate veze sa Veliborom Srećkovićem), koji je zajedno sa Vidojevićem bio zvanični predstavnik navijača u upravnim tijelima Partizana 2016. godine.

Sva četvorica su poznati kao pripadnici Janjičara.

Grleći se i slaveći na tribinama u Rusiji, mladi Danilo Vučić i njegovo društvo nosili su majice sa mapom Kosova i riječima "Nema predaje" – što je slogan srpske nacionalističke opozicije koja se protivi nezavisnosti Kosova.

Na pitanje o ljudima sa kojima se njegov sin druži, predsjednik Vučić je odgovorio da ga boli to što je prinuđen da objašnjava svom sinu da ga novinari napadaju samo zato što je navijao za Srbiju.

- Moj sin nikada nije uradio ništa loše - rekao je novinarima.

(Ivana Jeremić je srbijanska istraživačka novinarka. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom.)

Izvor:   BIRN

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije