Uprkos svim preprekama na koje je mogla naići na svom putu, Sara je san da postane gimnastičarka počela ostvarivati već od devete godine. Uz mnogo truda, rada i razumijevanja trenerica iz Kluba ritmičke gimnastike "Visoko" Sara već niže brojne uspjehe i nastupe, čak i na međunarodnim takmičenjima, a njen posljednji nastup ispraćen je suzama svih prisutnih u dvorani koji su Saru doživjeli kao najveću inspiraciju.

- Trenutno pohađam sedmi razred Osnovne škole "Mehmedalija Mak Dizdar" Dobrinje, a svoju posebnu sreću pronašla sam u ritmičkoj gimnastici, koju treniram od devete godine. Prije upisa na gimnastiku uvijek sam maštala o tome da jednog dana postanem jedna od gimnastičarki i od prvog dana kada sam počela trenirati osjećala sam se posebno. Počela sam učiti ono što i druge djevojčice rade i nisam odustajala nikada. Sa trudom i radom sve se nauči - ispričala je Sara za portal Global Analitika.


Foto: KRG "Visoko"

Kako kaže, najdraži rekvizit sa kojim voli raditi graciozne vježbe joj je lopta, te je vrlo brzo savladala sve vještine potrebne za nastup. A onog dana kada je saznala da će biti dio takmičarskog tima KRG "Visoko", kako je istaknula, doživjela je najsretniji trenutak života.

- Kada sam došla na trening kao takmičarka odmah su me prihvatili. Upoznala sam divne trenerice Aminu, Iman i Hanu, kao i divne prijateljice koje sve volim. One su mene prihvatile još i kada sam bila u rekreacije, divne su i najbolje su osobe koje sam upoznala. Mi smo svi jedna velika porodica, sa kojom sam imala priliku da putujem na turnire u cijeloj BiH, ali i van naše države, na nastupe u Budvi i Bugarskoj - dodala je Sara.

U posebnom sjećanju ostat će joj nastup na turniru u Bugarskoj, gdje je osvojila srca svih posjetitelja.

- Bugarska će mi zauvijek ostati u sjećanju i to je najljepši nastup i turnir na kojem sam bila. Osvojila sam drugo mjesto i nagradu "Favorite of the audience" (Miljenica publike). Osjećala sam se predivno i tako je na svakom putovanju. Trenerice i drugarice se trude da mi bude lijepo. Tako je bilo i na posljednjem turniru gdje sam prvi put radila vježbu sa rekvizitom i to sa obručem. Kada mi je trenerica tek smislila tu vježbu bilo je teško, nisam je odmah mogla savladati, ali uz njenu pomoć sam i to savladala. I na turniru sam uradila sve kako sam i maštala. A sad se nadam da ćemo nakon koronavirusa moći ponovo putovati i preporučujem svim djevojčicama da se pridruže i da pokušaju ostvariti svoje snove - kazala je Sara.

A to njeno zadovoljstvo i hrabrost koju pokazuje u borbi sa svim preprekama ističu svi oni koji pogledaju jedan Sarin nastup. Ističe to i njena trenerica Amina Lepić, uz čiju pomoć Sara i ruši prepreke na svom putu.

- Sara je jedna veoma hrabra djevojčica, puna energije. U sebi nosi mnogo talenata, od kojih je jedan ritmička gimnastika. Za kratak period, tokom treniranja, Sara je savladala mnoge stvari u ovom sportu. Ona zapravo ni ne zna za prepreke i ruši ih sve kako bi postigla svoj cilj. Jako je uporna i uopće joj ne predstavlja nikakav problem to što bi neko drugi možda mogao primijetiti da se ona razlikuje od drugih djevojčica. A zapravo se ne razlikuje, ona je puna ljubavi, oko sebe širi pozitivnu energiju, inspiracija je za sve nas i zbog toga je svi u našem klubu volimo. Kada je vidim na terenu, pred sudijama, moje srce je puno, jako se ponosim njom i sretna sam što je baš moje kolegice i mene izabrala za trenere - kaže trenerica KRG "Visoko" Amina Lepić.


Foto: KRG "Visoko"

Sarini uspjesi utoliko su veći što njima svakodnevno pokazuje da je moguće doći do ostvarenja svakog sna, ukoliko dovoljno vjerujete u njega. Iako život osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini, kako i sami svjedočimo svakodnevno, nije olakšan u mjeri u kojoj bi bilo potrebno, Sara je jedan od primjera kako se neustrašivošću može doći do ostvarivanja prava. To ističe i njena majka Sanela Bečarević koja je presretna Sarinom inkluzijom kroz sport.

- Sara se nikada nije osjećala drugačije od bilo kojeg djeteta, zato što je uvijek vjerovala u sebe, svoju snagu i svoje sposobnosti. Zbog toga su je i drugi, posebno njeni drugari prihvatali i nikada nije naišla na situaciju da bilo ko ima drugačiji odnos prema njoj zbog bilo čega. Naravno, sport joj itekako pomaže u njenom osnaživanju i adekvatnom uključivanju u društvene tokove. Zapravo, gimnastika je Sari donijela toliko mnogo dobrih stvari u njen život. Otkako je rekreativno počela trenirati i maštati da će postati profesionalni sportista – gimnastičarka, mnogo toga se promijenilo u njoj. I ja kao roditelj sam vjerovala u njene sposobnosti, a i njena trenerica je uvidjela da Sara može postići sve i da se trudi. I zajedno su, na zadovoljstvo svih nas, postigle odlične rezultate - pojasnila je Sarina majka, Sanela Bečarević.

No, uz svu tu snagu i uspjehe koje niže Sara, sport za osobe s invaliditetom je otežan, zbog nepostojanja adekvatnih programa podrške, kako bi se ovim osobama omogućila potpuna inkluzija u društvu. Sport je jedna od brojnih mogućnosti kojima bi se ta inkluzija mogla ostvariti, ali je za potpuni razvoj potreban doprinos cijelog društva.

- Ritmička gimnastika, odnosno sam sport, itekako doprinose inkluziji osoba s invaliditetom i tome bi se trebala posvetiti mnogo veća pažnja, cijelog društva. Nažalost, u tom slučaju izostaje podrška svih nivoa vlasti i brojnih organizacija iz naših zajednica. Na Sarinom primjeru smo to vidjeli, jer ona do sada, tokom svih ovih godina treniranja i borbe za odlične rezultate nije dobila nikakvu podršku i to je ono što nama svima otežava rad. Općenito, sport i sportski radnici u Bosni i Hercegovini nemaju mnogo podrške i sve se svodi na prijatelje i sponzore klubova koji nesebično u okviru svojih mogućnosti pomažu naš rad, ali ono što nedostaje je sistemski uređena podrška, kojom bi nam rad svake godine bio zagarantiran, zbog budućnosti naše djece - zaključila je trenerica Lepić.