Naše stranke, nipovi, nesovi i ostali kasumovići, gladni vlasti kakvi jesu, samo su tu radi brojnosti, da podignu ruke u parlamentima. Potrošna politička roba koja se formirala kad zatreba i gasila kad joj istekne rok trajanja, u najboljem slučaju održavala na životu do sljedećeg pokusa. Većina, međutim, kako naziv one švedske drame kaže - Plesala je samo jedno ljeto.

Imala je ta takozvana međunarodna zajednica, s akcentom na Zapad, pokusa i u entitetu RS. Tu je eksperiment već bilo malo teže kontrolirati, virus je izašao iz laboratorija, i evo ga sad, deklarativni socijaldemokrata, bivši član reformista Ante Markovića i američki "dašak svježeg zraka na Balkanu", sadašnji je najodaniji Putinov igrač na Balkanu. Jeste, Milorad Dodik. 

Eksperimenti u Sarajevu

Međutim, pojedine zapadne ambasade u svojim eksperimentima najupornije su u Sarajevu. Tu se formiraju kojekakvi uredi za borbu protiv korupcije, tu se podupiru Frankenštajn-koalicije, tu se pravi ogled koji će se, još sanjanju zapadnjaci, preliti na ostatak države. 

U svemu tome konstanta je uvijek bio SDP kao donekle multietnička, ljevičarska stranka. Eksperimenti su redovno propadali, a ceh je plaćala država Bosna i Hercegovina. SDP je nastavljao sa svojim opozicionim životom. 

No u mandatu prije Vlade Fadila Novalića, SDP je koalirao sa SDA u Federaciji nakon čega su doživjeli potpuni debakl na Općim izborima 2014. godine. Tada SDP prvi put u nezavisnoj BiH nije dobio najveći broj glasova na području grada Tuzle, u kantonima su izgubili oko 150.000 prijašnjih glasova, atmosfera u stranačkoj centrali je bila, kako je jedan tadašnji funkcioner dojavljivao novinarima, ko kad je Tito umro.

Valjalo je naći krivce i izgovore, pa između ostalog i u vidu koalicije sa SDA. Otada do danas brižljivo se gradio narativ, potpomognut od zapadnjaka i medija, da su SDP kaznili glasači zbog "zagrljaja" sa SDA. 

Šta je bio razlog debakla

Istina o mandatu Vlade Nermina Nikšića i kantonalnih SDP-SDA vlada je bila posve drugačija. Glasači su SDP tada kaznili zbog izuzetno lošeg upravljanja kriznim situacijama poput poplava 2014. godine. 

SDP je kažnjen zbog izdaje povratnika koja se zove Zakon o prebivalištu. 

SDP je kažnjen zbog izbacivanja SDA iz državne vlasti, a potom pravljenja koalicije sa SNSD-om, HDZ-om i SBB-om, u kojoj je državi nanesena šteta po mnogim pitanjima. 

Vlada predvođena SDP-om na čelu sa Nerminom Nikšićem jedina je vlast u nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini u čijem su mandatu gorjele zgrade kantonalnih institucija i zgrada Predsjedništva BiH. Protest, spontani ili opet nečiji eksperiment, pretvorio se u dotada neviđeni rušilački pohod. 

U mandatu SDP-ove vlade oličene u Nerminu Nikšiću i tadašnje vlasti općenito oličene u Zlatku Lagumdžiji, održavali su se najmasovniji protesti radnika neuspješno privatiziranih kompanija - Konjuha, Dite, Aide i mnogih drugih čije je probleme, dobrim dijelom, riješila Vlada Fadila Novalića. Nije zanemarivo, naime, da se u vezi s tim radicima javnosti godinama namatela i priča kako je za lošu privatizaciju u FBiH odgovorna SDA. Podaci Federalne agencije za privatizaciju u periodu 2000-2007. ukazuju na to da je privatizacija preduzeća u FBiH uglavnom izvršena u periodu 2000-2002. godina. To je period vladavine "Alijanse za potjere", čija je okosnica bila upravo Socijaldemokratska partija BiH.

Metodom male privatizacije za vrijeme vladavine SDP-a, odnosno Alijanse, privatizirano je 245 od ukupno 266 preduzeća. Metodom tendera, u vrijeme Alijanse privatizirane su 254 od ukupno 334 firme privatizirane na ovaj način. Svih 747 preduzeća privatiziranih kombinirano - tenderom i metodom javne ponude dionica (JPD), također su privatizirali kadrovi od povjerenja tadašnjeg predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije.

Nezadovoljstvo nekih od radnika iz tih kompanija zbog neuvezanog štaža i drugih problema iz domena radno-pravnog statusa kulminirali su upravo u mandatu Vlade Nermina Nikšića. 

Zukanova revizija i ceh za Federaciju

Dešavali su se i masovni protesti penzionera pred nekadašnjom zgradom Vlade FBiH (ujedno i Centralom SDP-a). Boračka populacija u nekoliko je navrata protestovala, reforme tadašnjeg ministra za boračka pitanja Zukana Heleza kulminirale su nezadovoljstvom hiljada ljudi koji su izvedeni iz prava boračko-invalidske zaštite ili su im prava smanjena.  

Ispravljanje grešaka koje je počinio bivši ministar Zukan Helez, njegovom revizijom, ne dozvolivši borcima izvedenim iz prava da se žale na rješenje, koštalo je Federaciju 20.938.905,20 KM, a za isplatu naknada korisnicima koje je proizvela revizija oko 40.000.000 KM, podaci su Ministarstva za boračka pitanja FBiH.

Nezadovoljstvo građana zbog nemogućnosti da novorođena djeca dobiju Jedinstveni matični broj (JMB) iskazano je na protestima ispred zgrade institucija BiH u ljeto 2013. godine, a vlast su tada u tim institucijama obnašali upravo kadrovi koalicije SDP-SNSD-HDZ-SBB. 

Shodno svim ovim činjenicama, ali i još mnogo toga što se dešavalo u mandatu 2010-2014. godina, bilo bi politički pošteno da Nermin Nikšić kaže kako SDP odbija koaliciju sa SDA zato što mu nalažu da opet bude okosnica eksperimenta pojedinih ambasada, umjesto što tobože nalazi argumenta u kojekakvim aferama kojima je opterećena SDA, relativni pobjednik ovih izbora ili ako je nekom tako milije, strankom sa najviše osvojenih glasova na svim nivoima vlasti kada je u pitanju izborna jedinica Federacija BiH. 

Istovremeno, članstvo SDP-a je godinama uvjeravano, a tako je i ovih dana, da koalicija sa SDA nije dobro po SDP jer su se već "opekli" u tom "zagrljaju". Kada se sagleda mandat 2010-2014, jasno je da je SDP kažnjen zbog svoga načina vladanja, a ne zbog SDA. 

Mandat na izmaku u kojem je DF koalirao sa SDA jasno pokazuje da dugogodišnji narativ kako se podrška svakome ko ide u koaliciju sa SDA "topi", nije ništa drugo do obična podvala. Na Nikšiću i SDP-u je hoće li ovog puta pri formiranju vlasti biti dio koalicija za interes BiH ili dio još jednog eksperimenta koji evidentno ne donosi korist državi, ali itekako ide u korist HDZ-a.