Ministarstvo saobraćaja Republike Srpske odbilo je zahtjeve nevladinih organizacija i medija za dostavljanjem ugovora potpisanog 2018. godine sa kineskom kompanijom SDHS-CSI BH o koncesiji i gradnji autoputa Banja Luka – Prijedor, potvrdili su za Birn iz Transparency Internationala. Nakon što je njihov zahtjev odbijen, Transparency je tužio Ministarstvo.

U pet odvojenih odgovora Ministarstvo saobraćaja navodilo je kako ugovor ne može dostaviti jer to ne dozvoljava kineska kompanija, ali Ena Kljajić-Grgić iz Transparencyja kaže da Ministarstvo nije pružilo dokaze da privatna kompanija zaista blokira objavljivanje ugovora.

- Ako taj stav postoji onda možemo ući u razmatranje da li je uredu da se na osnovu stava jedne kompanije odbije pristup informacijama građanima koji će na kraju snositi sve troškove tog ugovora - govori Kljajić.

Kada je Birn u septembru 2021. godine pokušao dobiti komentar iz firme SDHS-CSI BH, na broj mobilnog telefona koji je zvanično prijavljen u registru kompanija javila se osoba koja tvrdi da je ranije samo "vodila knjige" za ovu kompaniju i da nije ovlaštena da govori. Na fiksni telefon koji je novinarima dala ova osoba, niko se nije javljao. Kompanija nema drugih vidljivih kontakt podataka dostupnih online.

Važni detalji ugovora ostali su tajna

Svečani početak gradnje autoputa obilježen je u novembru 2021. godine, ali u duže od tri godine od kada je potpisan ugovor, Vlada Republike Srpske je obznanila tek da će autoput biti dug oko 40 kilometara i koštati 297 miliona eura. Većina ostalih važnih detalja ugovora sa firmom SDSH-CSI BH koju je osnovala kineska kompanija Shandong International Economic & Technical Cooperation Group Ltd of Shandong Hi-Speed Group Co., Ltd, ostala je tajna.

Zbog sumnje u uslove ugovora, iz Transparency Internationala su kontaktirali Birn, kao i druge medije i organizacije kako bi slali zahtjeve po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i napravili pritisak na vlasti da objave detalje ugovora. U odgovoru Ministarstva saobraćaja koji je dostavljen Birnu odbija se dostavljanje kopije ugovora o koncesiji za gradnju autoputa jer "druga ugovorna strana ne daje saglasnost".

Takav odgovor dobili su i Transparency, ali i Centar za životnu sredinu iz Banje Luke, a ponovio ga je tokom konferencije za novinare i premijer Republike Srpske Radovan Višković, ali bez dodatnih obrazloženja.

Predsjednik Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić kaže kako organizacija koju predstavlja planira doći do ugovora i objaviti ga.

- Kad dajete nekome nešto – uslugu, prostor, infrastrukturu, a građani nemaju pojma o tome, to je nedopustivo - kaže on i dodaje kako skrivanje ugovora stvara sumnju u zakonitost dodijeljene koncesije.

- Ako se krije, ja imam pravo da sumnjam do onog momenta do kada se ne dostavi sva dokumentacija - govori Dakić.

U odgovoru Birnu Ministarstvo tvrdi da se u ugovoru nalaze "informacije koje su za koncesionara povjerljive i predstavljaju komercijalni interes te bi njihovim objavljivanjem za koncesionara nastala nenadoknadiva šteta", te da objavljivanje tih informacija "nije od značaja za javnost".

Dodatnu sumnju za Kljajić-Grgić izaziva to što Ministarstvo nije pružilo pisane dokaze o stavu kineske kompanije. Ministarstvo tvrdi da je kompanija zauzela takav stav ali ona kaže da to "nemaju u pismenoj formi".

- Mi prvo trebamo da vidimo da li ta kineska kompanija zaista ima takav stav ili se radi možda o stavu Ministarstva koje se pravda navodnim stavom kineske kompanije. Dakle, prvo da vidimo šta se tu dešava - kaže Kljajić-Grgić.

U Transparencyju očekuju da vlasti provedu test javnog interesa i saopće način na koji su zaključili da je komercijalni interes kompanija važniji od javnog interesa građana. Objašnjavaju da ono što je komercijalni faktor za kompaniju, to je za građane model na osnovu kojeg će kineska kompanija naplaćivati prihode.

- U tužbi smo istakli da je Ministarstvo bez provođenja testa javnog interesa donijelo odluku da zabrani pristup tim ugovorima, da su se pozivali na zakon koji govori o povjerljivim komercijalnim interesima treće strane, međutim nisu razmotrili nijedno materijalno pitanje koje je važno za donošenje takve odluke - kaže Kljajić-Grgić.

Entitetsko ministarstvo tvrdi da su osnovne i najvažnije informacije o uslovima ugovora javno objavljene u Službenom glasniku u skladu sa Zakonom o koncesijama, gdje su navedeni zvanični troškovi izgradnje. Transperency smatra da je upravo taj zakon prekršen jer on predviđa da postupak dodjele mora biti transparentan.

Javnosti i dalje nije objašnjeno na osnovu čega je pokrenut proces ulaganja, kaže Dakić te postavlja pitanje isplativosti gradnje autoputa Banja Luka – Prijedor u odnosu na broj vozila između dva grada.

- U razgovoru sa inžinjerima saobraćaja postavlja se pitanje ekonomske isplativosti gdje su podaci osam do devet hiljada vozila dnevno, a da bi bilo isplativo treba preko 12.000 vozila dnevno. (…) - kaže Dakić dok dodaje kako se ne može otrgnuti utisku “da se prvo nešto dogovori u Kini ili bilo gdje i onda se dođe ovdje i kaže 'e, ovo je strateški plan razvoja'".

Nedovoljni nivo transparentnosti u kineskim projektima

Čini se da se primjer iz Prijedora ponavlja i u Sarajevu. Vlada Kantona Sarajevo također je odbila dostaviti ugovor za rekonstrukciju šina u glavnom gradu sa istom kineskom kompanijom koja gradi autoput. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo je baš kao ono u Vladi Republike Srpske odbilo zahtjev Birna za slobodan pristup informacijama.

Sarajevsko predstavništvo kompanije također nema javno dostupnih kontakt podataka i nije odgovorilo na upit putem e-maila koji je dat kao kontakt u kancelariji.

Nedovoljni nivo transparentnosti u kineskim projektima u BiH ne iznenađuje Allison Carragher, stručnjakinju za ekonomiju Zapadnog Balkana pri think tanku Carnegie Europe, koja podsjeća na slične primjere poslova dodijeljenih kineskim firmama u Srbiji, dodajući kako bi ih bh. vlasti trebale proučavati.

- Nije samo stvar držati kineske firme odgovornim, nego i držati naše vlade i političare odgovornim jer oni potpisuju te ugovore - kaže Carragher i dodaje kako su kineski ulagači voljni da igraju igru u kojoj izabrani političar mora pokazati da je napravio nešto za građane.

- Nije to čak ni želja za kreiranjem političkog utjecaja – oni su tu zbog novca. Postoji ekonomski interes da naprave autocestu u Republici Srpskoj, a cijena nije samo ono što vidite na računu. Šta su uslovi pozajmice, ko ovo gradi, šta su sigurnosni standardi? - pita Carragher.

Birn je koncem prošle godine objavio bazu podataka projekata u vezi sa kineskim kompanijama, skupivši informacije o ukupno 135 projekata u vrijednosti od preko 32 milijarde eura. Prema nalazima istraživanja, Kina preuzima metalurgiju, rudarstvo, energiju i transport, pri čemu je većina tih projekata praćena navodima o korupciji, eksploataciji i ekološkoj šteti.