Braniteljica prvooptuženog, advokatica Edina Rešidović fokusirala se na inkriminacije iz perioda 2005-2012 koje se tiču pružanja ugostiteljskih usluga firme 'Brštanica' farmecutskoj kompaniji 'Bosnalijek', na temelju Ugovora iz 2002. godine, te na razjašnjavanje tog poslovnog aranžmana.

U nastojanju da opovrgne navode optužbe/Tužilaštva o fakturisanju većeg broja toplih obroka od stvarnog, odnosno prikazivanju nepostojećih poslovnih događaja, te nedostatnosti knjigovodsvene evidencije, Rešidović se pozvala na svjedoke čiji su iskazi u suglasju s tvrdnjama odbrane da nema ništa sporno u tom pogledu, te da je pružanje ugostiteljskih usluga temeljeno na spomenutom ugovoru.

Nasuprot tezi Tužilaštva da fakture moraju sadržavati elemente iz kojih je vidljivo da se radi o stvarnom poslovnom događaju, uključujući vrstu, količinu, cijenu…, braniteljica prvooptuženog smatra kako su sve fakture zadovoljavale karakteristike knjigovodsvenih isprava.

U tom se kontekstu je podsjetila kako su svi uposlenici Bosnalijeka imali pravo na ishranu bez naknade, te da je taj neoporezivi dio na ime toplog obroka koji nije imao karakter plaće, bio u visini od dva posto od prosječne plaće u FBiH, ali i da je Bosnalijek u tu svrhu, kada se radi o cijeni jednog toplog obroka, izdvajao znatno manje od dozvoljenog iznosa.

Bosnalijek bio kompanija u ekspanziji

Rešidović, nadalje, navodi kako se, uzimajući u obzir tačan broj zaposlenih, može konstatovati da su radnici spomenute farmaceutske kompanije na ime toplog obroka primali 30 posto manje u odnosu na dozvoljeni neoporezivi iznos u FBiH.

Istovremeno, podsjeća da je s obzirom na prirodu proizvodnje radnicima bilo zabranjeno unošenje hrane, odnosno da su morali imati odvojen restoran, navodeći kako je svaki dan pripremano više od 600 obroka, te da je rad bio organiziran u tri smjene, nerijetko, i uz prekovremeni rad, a time i višekratno korištenje usluga restorana.

U tom pogledu je navela da su obroci pripremani i u slučajevima odlaska na službena putovanja, ili edukativne skupove, te da su usluge restorana bile otvorene i za radnike pratećih službi, uključujući kotlovnicu, ambulantu i goste koji su se zatekli u krugu Kompanije…

Kazala je i kako je Bosnalijek u inkriminirano vrijeme bila kompanija u ekspanziji, s velikim obimom investicija, kako u mašine/opremu, tako i u obnovu/dogradnju novih pogona, te da se usljed tih radova u krugu nalazio veći broj radnika iz firmi poslovnih partnera, kojima su, također, bile na raspolaganju usluge restorana.

Rešidović se, osim na iskaze svjedoka, pozvala i na pisanje Bosnalijekovih internih glasila – 'Aktuelnosti' i 'Info', a što, prema njenim navodima, svjedoči o brojnim posjetama, seminarima, promocijama lijekova, te događajima poput Dana Kompanije, Porodičnih dana, predavanja, druženja, iftara, sportskih manifestacija, brojnih prijema…  

Sve to je dovela u vezu s brojem izdatih obroka i toplih napitaka, odnosno sa 849 događaja na kojima je služen tzv. 'komplet meni' za 159.830 osoba, te još 220 okupljanja tzv. 'Coctail Partya' za ukupno 63.366 osoba, a za koje Tužilaštvo tvrdi da nisu održani u tom obimu, odnosno da su "fakture tim povodom ispostavljene po prethodnom dogovoru, a radi stjecanja imovinske koristi".      

Braniteljica prvooptuženog, također, navodi kako su sve pružene usluge, od koji su brojne organizirane izvan sjedišta Bosnalijeka, odnosno Sarajeva, bile planirane na godišnjem nivou, te da se dio odnosi na troškove reprezentacije, a tiču se pružanja gostoprimstva brojnim delegacijama i poslovnim pratnerima u separeu restorana.

Vještaci nisu ušli u Bosnalijek

Rešidović smatra kako Tužilaštvo vlastite navode nije dokazalo, te navodi da su nalazi vještaka optužbe temeljeni na dokumentaciji koju im je ustupilo Tužilaštvo, a da pritom nisu ušli u Bosnalijek, niti izvršili uvid u dokumentaciju Brštanice.

Ustvrdila je, između ostalog, i kako je usljed neadekvatnog pristupa vještaka optužbe i pogrešnog i nepotpunog utvrđivanja činjenica, Tužilaštvo teret dokazivanja prebacilo na odbranu…

Optužnica u ovom predmetu uz Edina Arslanagića, bivšeg generalnog direktora Bosnalijeka, tereti i Šefika Handžića, Hasana Šepu, Aidu Selvić i Jasmina Šepu za inkriminacije koje su, prema tužbenim navodima, počinili kao uposlenici farmaceutske kompanije Bosnalijek d.d. Sarajevo, te firmi Brštanica d.o.o. Sarajevo i Carpe Diem Sarajevo.

Akteri slučaja se terete za organizirani kriminal u vezi sa zloupotrebom položaja i ovlaštenja, pranjem novca, poreznom utajom i krivotvorenjem službenih isprava, te sklapanjem štetnih ugovora, a u vezi s poslovnim aranžmanima kompanije Bosnalijek i spomenutih firmi.

Suđenje Arslanagiću i drugima, koje se odnosi na inkriminacije iz perioda 2005-2012. godina, počelo je polovinom oktobra 2016. godine, a na temelju optužnice od 24. decembra 2015. godine.

U međuvremenu, optužni akt u ovom predmetu je u dva navrata izmijenjen i to u junu 2020., te 17. marta 2023. godine, a potonjom izmjenom predloženo je i oduzimanje imovine u vlasništvu optuženih za koju optužba/Tužilaštvo smatra da je stečena krivičnim djelom.