Bronzu od srebra na pobjedničkom podijumu dijeli tek jedna stepenica. No, u slučaju Amela Tuke, najboljeg bosanskohercegovačkog atletičara, to je putovanje dugo 1.498 dana. Toliko je trajao Amelov put, pun uspona i padova, od historijske bronze na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. do blistavog srebra, odličja vrijednog zlata, na smotri najboljih svjetskih atletičara osvojenog prije nekoliko dana u Dohi.

I dok je obični bosanskohercegovački puk na Međunarodnom aerodromu Sarajevo čekao svog šampiona, istinskog promotora i jednu od najboljih "reklama" naše države, bivši selektor naše atletske reprezentacije i univerzitetski profesor Nusret Smajlović u direktnom TV prijenosu Amelovog dočeka postavio je pitanje za koje je potrebno sistemsko rješenje.

- Šta će Tuka raditi nakon karijere? Gdje će se zaposliti, kakav će status imati? - zapitao se Smajlović.

Zbog činjenice da status zaslužnih sportista u Bosni i Hercegovini nije dugoročno riješen (u prošlosti dodjeljivana su sredstva na godišnjem nivou, op. a.), pitanjima koje je postavio profesor Smajlović započeli smo razgovor s vicešampionom svijeta koji je proteklih dana dao bezbroj intervjua, no našao je vremena i za razgovor za Faktor.

- Da se ja pitam, to bih se moglo odmah uraditi. Mislim da bi rješavanje ovih stvari u mnogome olakšalo sportistima put do vrhunskih rezultata i medalja - kazao je Tuka na početku razgovora.

Nedostaje dvorana

Osim što vrhunski sportisti u Bosni i Hercegovini nemaju trajno regulisan status, poput onih u zemljama okruženja, uvjeti za trening dodatni su problem, pogotovo za atletiku i atletičare. Naša zemlja, nažalost, još ne posjeduje atletsku dvoranu, gdje opet u mnogome kaskamo za komšilukom.

- Atletsku dvoranu nažalost nemamo, a ona bi posebno olakšala trenažni proces. Dvorana poput onih u Beogradu i Zagrebu, koje su bukvalno identične, bila bi idealna i za nas, a siguran sam da bi se to osjetilo na rezultatima - smatra Tuka.

Amelova svjetska bronza u Pekingu, pa sada srebro u Dohi, rezultati su koji kod mlađih naraštaja bude želju za bavljenje atletikom.

- Mislim da interes za atletikom u Bosni i Hercegovini definitivno raste. Znam da u mom matičnom klubu (AK Zenica) sve je veći broj male djece, a iste informacije imam i od prijatelja koji rade u AK Sarajevo. Izuzetno sam ponosan na to što su i moji rezultati jednim dijelom motivisali tu djecu da se bave atletikom - priča najbrži Evropljanin na 800 metara u ovoj godini.

Uprkos činjenici da su uvjeti za bavljenje atletikom u nekim sredinama dosta teški, Amel kaže kako su mnogo bolji u poređenju s vremenom kada je on počinjao.

- Sigurno da djeca danas imaju bolje uvjete za trening. Roditelji tome poklanjaju dosta pažnje, dovode ih na treninge, što je jako pozitivno. Kad se samo sjetim mojih putovanja vozom iz Kakanja do Zenice i treninga na niskim temperaturama. Mislim da mladi trebaju iskoristiti činjenice da je sada kudikamo bolje. Oprema je dostupnija, imate širok izbor svega, što ranije i nije bio slučaj - priča Tuka.

Iako je od Pekinga do Dohe prošao kroz dosta turbulencija, uspona i padova, veliko odricanje i predan rad na kraju su mu donijeli još jedan vrhunski rezultat na velikoj sceni. Osim rezultata već neko vrijeme naš atletičar uživa u pažnji poznatog američkog sportskog brenda Nike. Ipak, kaže da se još sjeća prvih patika i sprinterica koje je dobio od svog trenera.

- Naravno da se sjećam prvih patika koje sam dobio od trenera Halida, čovjeka koji me uveo u atletiku. Od njega sam dobio i prve sprinterice, on ih je dobio od nekih starijih takmičara... I ne, nisu bile Nike - prisjetio se rođeni Kakanjac detalja s početka uspješne karijere.

Kada je počinjao karijeru na tartan stazi Kamberović polja, momak iz Modrinja vjerovatno nije ni pretpostavljao da će u dva navrata krcate tribine ovog sportskog zdanja u Zenici s njim slaviti dvije medalje sa svjetskih prvenstava.

- Izuzetno sam ponosan i jako sretan zbog podrške i poštovanja koje navijači imaju prema meni, a ja samo mogu reći da je obostrano i uzajamno. To je nešto posebno, nešto što ima smisla i hvala Bogu što sam imao priliku da za svoju zemlju uradim to što sam uradio - kazao je čovjek koji je 800 metara na Svjetskom prvenstvu istrčao za 1:43.47.

Dobar odmor

I nakon ovog velikog rezultata Tuka je pao na sedždu i zahvalio se Bogu na još jednom ogromnom uspjehu. Kaže kako zbog toga nije imao poseban tretman u Kataru, no otrkiva da je bio odlično prihvaćen.

- Svi su se divili mom uspjehu i zbog velikog broja naših ljudi koji su bili odlični domaćini osjećao sam se lijepo, no posebno mi je drago što sam u svemu održao svoj identitet i ono čemu sam učen i načinu na koji sam odgajan - objasnio je Tuka.

Naredna godina je olimpijska, Tokyo će biti domaćin najveće svjetske sportske smotre. Ipak, Amel za kraj kaže da se prvo želi dobro odmoriti...

- Iskreno, neću i ne želim razmišljati o Olimpijadi i medalji. Najprije želim dobro da se odmorim - poručio je na kraju razgovora Amel Tuka, koji će u subotu stati na "ludi kamen" s dugogodišnjom djevojkom Aminom Pivić.