Optuženi Papić je proglašen krivim što je za vrijeme 1993. i 1994. godine, na području sarajevskih naselja Grbavica i Kovačići koristeći položaj komandanta bataljona VRS, kao i nemogućnost civila nesrpske nacionalnosti da napuste to područje, planirao, rukovodio i nadzirao aktivnosti formiranog radnog voda koji se nalazio u Beogradskoj ulici.

Kako se navedeno u presudi, Papić je izdavao naredbe, prinuđavajući na rad civile nesrpske nacionalnosti tako što ih je svakodnevno, protivno njihovoj volji, uz fizičko i psihičko zlostavljanje prisiljavao na obavljanje teških poslova. Radovi su se obavljali najčešće na prvoj borbenoj liniji, bez naknade i radnog vremena, uz slabu i nedovoljnu ishranu.

Prema presudi, Papić je osuđen da je u martu 1993. godine u Beogradskoj ulici naredio dvojici pripadnika radnog voda da zakopaju tijelo mrtvog čovjeka koji je ležao na ulici, a čiji posmrtni ostaci su ekshumirani u junu 1997. godine.

Kako je pročitala predsjedavajuća Sudskog vijeća Sanela Rondić, Papić je osuđen da je u jesen iste godine u Splitskoj ulici u večernjim satima naredio starijim civilima da do jutra po lošim vremenskim uslovima prenesu uz brdo veliku količinu pijeska. Papić je proglašen krivim i da je u martu 1994., narednio radnom vodu da skinu zastavu Armije BiH (ABiH), zaprijetivši im da će ih ubiti, kao i da u zimu 1993., prenesu eksploziv u "crvenu zgradu" koja se nalazila na liniji razgraničenja, u dio u kojoj su bili smješteni pripadnici ABiH.

Osuđen je da je četvorici pripadnika radnog voda naredio i izvlačenje tijela Boška Brkića i Admire Ismić, koje su sugrađani kasnije prozvali sarajevskim Romeom i Julijom, u blizini Vrbanje mosta, ubijenih 18. maja 1993. godine.

Sutkinja Rondić nije čitala obrazloženje presude, ali je pojasnila da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) žalbu Kantonalnog tužilaštva odbio kao neosnovanu, dok je djelimičnim uvažavanjem žalbe Odbrane ukinuo presudu te je predmet vraćena na ponovno suđenje.

Tom presudom, potvrđen je dio presude kojim je Papić oslobođen za dio radnji nad pripadnicima radnog voda 1993. godine.

Novom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu oštećeni se sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju na parnicu, a Papić se oslobađa dužnosti naknade sudskih troškova.

Izricanju presude nije prisustvovao niko iz Tužilaštva, kao ni optuženi i njegova odbrana.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu FBiH.