Vojni analitičar Nedžad Ahatović oštro je reagirao na stav OSCE-a u
Bosni i Hercegovini povodom postavljanja spomenika Bosanskom specijalcu u parku
kod Druge gimnazije u Sarajevu.
- OSCE je nakon dužeg vremena izašao u javnost i reagovao na postavljanje
spomenika Bosanskom specijalcu u parku kod Druge gimanzije. U reakciji medijima
su istakli da: "Razumiju zabrinutost u vezi sa predloženim spomenikom,
posebno jer se radi o instalaciji tenka u blizini škole i u gradskom parku.
Takvi simboli mogu izazvati snažne emocije, nositi neželjene poruke i
rizikovati ponovnu traumatizaciju preživjelih koji i dalje nose ožiljke rata.
Ovi segmenti se moraju pažljivo razmotriti..." Ovaj stav misije OSCE-a u BiH u najmanju ruku ozbiljno zabrinjava – kaže
Ahatović.
Iako završni dokumenti dogovora iz Helsinkija, nastavlja on, govore
suprotno, "izgleda da se u njihovoj pravnoj praksi smatra da je prirodno pravo
jačeg da izvrši vojnu invaziju na slabijeg i da se slabiji mora povinovati jačem,
pa makar to značilo potpuno biološko nestajanje slabijeg".
- Kako, naime, drugačije objasniti da se OSCE javno neoglašava u medijima
na oslikavanje 20-metarskih murala pravosnažno osuđenim ratnim zločincima i
njihovo glorificiranje kroz javne manifestacije, knjige, kulturno-umjetničke i
TV programe i druge oblike slavljenja ratnih zločinaca čiji se spomenici
također nalaze u blizini obrazovnih institucija, koje su čak dobijale i imena
po ratnim zločincima. To se izgleda u OSCE-u ne smatra "traumatizacijom
preživjelih koji i dalje nose ožiljke rata."
OSCE, kao što rekoh, svoje djelovanje između ostalog temelji na Završnim
dokumentima iz Helsinkija, koji u svoje prve četiri tačke reguliše jednakost
suverenih država; suzdržavanje od upotrebe i prijetnje sile; nepovredivost granica
i teritorijalni integritet evropskih država. Sve te odredbe agresor na
Republiku Bosnu i Hercegovinu je upotrebom sile želio da trajno izmijeni, a
spomenik Bosanskom specijalcu je omaž herojima koji su stali na put toj
brutalnoj sili.
Time su na najbolji način poslali poruku da Završni dokumenti iz
Helsinkija koje je potpisala i Bosna i Hercegovina 8. jula 1992. godine nisu samo
puko slovo na paparu. Ili možda ipak jesu... – zaključuje na kraju Ahatović.