Taj metak 35-godišnji Aleksandar Dinić nosio je godinama sa sobom kao uspomenu s ukrajinskog ratišta.

Policija ga je pronašla među njegovim stvarima u januaru ove godine, kada su ga uhapsili zbog ubistva počinjenog nekoliko dana ranije u podnožju Avale.

Muškarac, ubijen 16. januara, bio je osumnjičen da je jedan od članova Balkanskog narko-kartela. Toj grupi sudi se zbog krijumčarenja 324 kilograma kokaina iz Južne Amerike u zemlje Evrope, piše Detektor.

Aleksandra Dinića su za posao plaćenog ubice, kako je kasnije ispričao u tužilaštvu, angažovali pripadnici kriminalnog Kavačkog klana iz Crne Gore.

Od 2015. godine desetine ljudi ubijene su u ratu Kavačkog i Škaljarskog klana. Sukob je počeo nakon što je 300 kilograma kokaina nestalo iz stana u Valenciji.

Jedna od prvih žrtava bio je Goran Radoman, ubijen u garaži u Beogradu. U međuvremenu, sukob je prešao granice Balkana - ubistva su se nizala u Crnoj Gori, Turskoj, Austriji, Grčkoj, Španiji…

Tokom iznošenja odbrane pred tužiocem, Dinić je rekao da se nikada nije osjećao kao pripadnik bilo koje organizovane kriminalne grupe.

Imao je, međutim, iskustvo s ratišta u Ukrajini, gdje se borio na strani proruskih snaga, kao i potrebu da brzo dođe do gotovine koja bi mu omogućila novi život.

Aleksandar Dinić nikada ranije nije upoznao 43-godišnjeg Živka Bakića. Sreli su se jednom, dan prije zločina.

Bakić je bio u kućnom pritvoru uz elektronski nadzor – nanogicu. Svakog dana imao je pravo na jednosatnu šetnju.

Dinić je danima proučavao rutinu svoje buduće žrtve. Posmatrao ga je poput plijena dok je šetao šumom u blizini Sopota.

U jednom trenutku Dinićev automobil se nakratko zaglavio u snijegu - upravo tada mu je Bakić, koji je prolazio tim putem, ponudio pomoć.

Dan kasnije, na istom mjestu, Dinić je, kako je ispričao pred tužilaštvom, ispalio sedam metaka iz heklera u osumnjičenog narkodilera.

Bakićevo tijelo ostalo je sklupčano u snijegu, a Dinić se pažljivo, zaleđenim putevima, odvezao s mjesta zločina sa svojom Lanom, haskijem koji ga je čekao u automobilu.

Do toga da ispuca sedam metaka u Bakića Dinića je doveo razgovor s dilerom od kojeg je nabavljao marihuanu. On je pred tužilaštvom ispričao da je u jednoj beogradskoj kladionici, u kojoj je tada radio, rekao svom dileru da ga zanima dodatni posao.

Preko njega je stupio u kontakt s logističarem Kavačkog klana u Srbiji, koji mu je za likvidaciju obećao 100.000 eura. 

Ono što ga je preporučilo za ovaj posao zapravo je bilo iskustvo s ukrajinskog ratišta.

Dinić se nalazi u evidenciji nezvaničnog ukrajinskog sajta "Mirotvorec", gdje je opisan kao borac ilegalne oružane formacije na teritoriji Ukrajine, u Luganskoj oblasti. Prema podacima s ovog sajta, u bazu je unesen u augustu 2015. godine.

Za krivično djelo učešća dobrovoljaca ili plaćenika na stranom ratištu u Srbiji je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ukoliko je neko učestvovao u sastavu grupe, predviđena je i veća kazna zatvora, od jedne do čak osam godina.

Kada je riječ o organizovanju učestvovanja u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi, propisana je zatvorska kazna od dvije do deset godina.

Aleksandar Dinić nikada nije pred sudom odgovarao za učešće u ratu u Ukrajini. Nije poznato koliko je vremena proveo na ratištu, ali fotografije s društvenih mreža i foruma pokazuju da je tamo bio 2014. godine.

Prije nego što je uhapšen zbog ubistva Bakića, Dinić je često bio pred sudom - zbog krađa, saobraćajnih nesreća i droge.

U nekoliko navrata je i psihijatrijski vještačen, međutim, nikada niko nije posvetio pažnju njegovom eventualnom posttraumatskom ratnom sindromu.

Jedan od njegovih branilaca u tim procesima kaže da je zahtijevao da se upravo taj segment Dinićevog života vještači jer je iz razgovora s njim imao utisak da je boravak na ratištu bio presudan za njegovu ličnost.

- Govorio mi je o ratištu u Ukrajini kao o klaonici i prevari. Mislim da se nikada nije oporavio od tog perioda života i da je tamo vidio i doživio jezive stvari, rekao je njegov advokat koji je tražio da ostane anoniman.

- Postao je još usamljenija osoba s poprilično neurednim životom. Često je mijenjao privatne stanove i poslove, radio je u kladionici, kao dostavljač hrane, na benzinskim pumpama, mijenjao je i raspoloženja, a gotovo svakodnevno je koristio marihuanu, nekada i druge vrste narkotika, često se i opijao - opisuje on.

Jedan od iskusnih boraca s ukrajinskog ratišta kaže da nije upoznao Dinića, ali da se on uklapa u profil oportunista koji dolaze na front u Ukrajini.

- Znate, ljudi odlaze kao dobrovoljci na ratišta iz ideoloških razloga, ali mnogi od njih odlaze i kao plaćenici, odnosno avanturisti ili čisti oportunisti, nadajući se da će tamo ili zaraditi boreći se, pa i ubijajući, mada mnogi računaju i na ratno profiterstvo pljačkom, objašnjava ovaj iskusni ratnik.

Ipak, dodaje da je vrlo moguće da je rat ostavio posljedice na Dinića.

- Bez obzira na to što smatram da je riječ o oportunisti, vrlo je vjerovatno da je imao PTSP. Rat je jeziva stvar, oko vas lete geleri i dijelovi tijela i svakog minuta se pitate jeste li vi sljedeći na spisku mrtvih. Poslije toga se niko ne vraća isti - kaže on.

Analiza dobijenih odgovora od svih viših javnih tužilaštava u Srbiji pokazuje da je od 2014. godine do aprila 2026. godine ukupno pokrenuto 60 predmeta za krivična djela učestvovanja u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi iz člana 386a Krivičnog zakonika i organizovanja učestvovanja iz člana 386b.

U posljednje četiri godine, odnosno od 2022. godine do aprila 2026, evidentirana su najmanje 23 predmeta za krivično djelo učestvovanja na stranom ratištu, dok su za organizovanje boraca evidentirana najmanje dva predmeta, dok se u jednom predmetu osoba tereti za oba djela.

U ovom periodu, prema podacima koje su tužilaštva dostavila Detektoru, donesene su tri osuđujuće presude po sporazumu za učešće u sukobima u inostranstvu, dva postupka su obustavljena zbog smrti, jedna krivična prijava je odbačena, dok nema konačnog epiloga za predmete koji se odnose na organizovanje dobrovoljaca i plaćenika.

Nakon hapšenja zbog ubistva, Aleksandar Dinić je danima šutio. Plakao je, zabrinut zbog budućnosti Lane, njegovog haskija. Plašio se da će pas biti uspavan.

Lana je njegova jedina porodica. Godinama unazad otuđio se od ostalih članova porodice.

Dinić je uhapšen nakon više od deset dana skrivanja, dok je šetao psa. Samo zbog toga napuštao je skrovište koje mu je kriminalni klan iznajmio.

Kada su tužilaštvo i policija kontaktirali poznanike osumnjičenog i zbrinuli Lanu, djelovalo je da mu je laknulo.

Dok je pred tužiocem govorio o ubistvu Živka Bakića, nije plakao, ali je rekao da se kaje.

Branioca koji je po službenoj dužnosti dodijeljen Diniću na kraju njegovog iskaza zanimalo je u kakvom se psihičkom stanju vratio iz Ukrajine.

- Pa prvih četiri mjeseca nakon što sam se vratio ja se uopšte nisam trijeznio, skoro sve vrijeme sam bio pijan pokušavajući da sam sa sobom da se usaglasim.

Pa pretpostavljam da je ostalo još toga, mada ne znam, teško je, teško je odgovoriti na to pitanje, mislim, najteže je govoriti o sebi sada, odgovorio je Dinić.

Diniću nikada nije isplaćeno 100.000 eura za ubistvo navodnog člana Balkanskog kartela. Trenutno se nalazi u pritvoru, gdje čeka suđenje.