Solidarnost, pomoć, volonteri i skoro nezabilježena volja da se pomogne stanovnicima čije su kuće zbrisane sa lica zemlje, a 19 članova porodica i komšija poginulo 4. oktobra prošle godine u Donjoj Jablanici, počela je nestajati sa prvim snijegom.

- Osjećali smo da je svijet uz nas, a onda smo ostali sami - kaže Ramiza koja živi prekoputa Donje Jablanice, naselja koje je te oktobarske noći uništeno odronom iz ilegalnog kamenoloma.

Pruga uništena te noći počela je sa radom tri mjeseca kasnije, kuće još nisu sanirane, a tragovi nesreće nalaze se svuda u Donjoj Jablanici i oko nje. U međuvremenu izostaju snažniji pozivi na utvrđivanje odgovornost.

Četiri mjeseca nakon tragedije poznato je samo da su većinu stradalih ugušili zemljani nanosi. Ostavki nema, hapšenja nema, krivične odgovornosti nema.

U mjesecima nakon tragedije održano je nekoliko protesta sa kojih su stanovnici poručili da su "poplave prošle, ali vi nam utapate nadu", izražavajući nezadovoljstvo tretmanom vlasti i pomoći u sanaciji štete.

Odgovornost za Jablanicu zatražilo je i stotinjak studenta u Sarajevu, koji su se pred kraj decembra okupili u znak podrške studentima u Srbiji.

Od kraja novembra 2024. studenti u Srbiji organizuju blokade više od 60 fakulteta i traže političku i krivičnu odgovornost zbog stradanja 15 ljudi u padu betonske nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu.

- Kad su bili protesti u Donjoj Jablanici, isto su mogli reagovati. Ne samo oni, svi. Ništa protiv podrške i ja bih je pružila, ali mislim da je prvo bitna naša avlija - smatra Ramiza, stanovnica sela nedaleko od Donje Jablanice.

Ona je članica udruženja žena Most Jablanica, koje su od prvih momenata nesreće pomagale, kuhale volonterima i pomagačima. Kao i Ramiza, i njena kolegica Nihada kaže da je solidarnost potrebna i kasnije, ne samo u prvim momentima tragedije.

- To je ta naša bosanska solidarnost. Mi smo solidarni u prvi mah, a kasnije neka komšiji crkne krava. U početku kad treba, kad su svi tu i kamere, svi se pokazujemo. A ona kasnija reakcija je bitnija nego ona prva. Tek sad se vidi ko je čovjek, ko ne - kazala je.

U nekoliko navrata su izlazili i na proteste i pozivali na odgovornost. Kažu da su, iako nisu pozivali, očekivali podršku većeg broja ljudi.

- Ako znate da se tamo nešto desilo strašno, da trebate biti tu i da trebamo biti podrška, jer to što se desilo danas nama ne znači da ne može vama sutra ili bilo kome, nema tu pravila - kaže Ćamila Imamović, predsjednica udruženja Most i stanovnica Donje Jablanice koja je također pretrpjela štetu u poplavama i danas ne živi u svojoj kući.

- I onda se i vi sami zapitate, pa Bože, dragi, evo ako izađe pola sela, ne izađe druga polovina, pa šta to mi radimo? Je li nama svima toliko dobro da nam ne trebaju promjene i da šutimo - pita.

I njene kolegice poručuju da je na protestima bila mala podrška ljudi što iz grada, što iz vlasti.

- Da se osjetimo da nismo sami. To je toliko tužno da ne možeš povjerovati kako ne proradi žal za izgubljenim životima. Materijalno će se sve nadoknati, sve će biti, ali ko je izgubio svoga, nikad više - dodaje Suada.

Prvi dani nakon nesreće pokazali su kolika je želja ljudi da se pomogne. Samo u prvom danu nesreće preko humanitarne organizacije Pomozi.ba skupljeno je više od 250.000 eura.

No postoji individualna i postoji društvena solidarnost i odgovornost. Na to ukazuje i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić, koji kaže da individualna dobrota ne može sama po sebi da se zbraja u kolektivnu bez da se napravi iskorak u društvu.

- Mi se moramo ujediniti, organizirati, evo na primjeru ovih divnih studenata u Srbiji. Dakle, mora da postoji taj iskorak, mora se to politizirati i moramo nastupiti kao jedan društveni, a ne individualni subjekt. Tu je ta spojka koja nama često nedostaje - kaže profesor Mujkić.

Nedostaje i pokretača i ljudi koji će snositi odgovornost, smatra Ćamila Imamović. Kaže, ako želimo promjene, moramo biti spremni i rizikovati.

- Vidimo da u Srbiji hapse i odvode, ali oni ne odustaju i ja im stvarno skidam kapu. Divim se na njihovoj istrajnosti. Mi smo htjeli da bar sedmično izađemo, da nešto radimo, čisto da se vidi da smo mi tu. Ali nezgodno je okupiti masu i nije to više ni ono čije je srušeno, čije nije. Nego mene se ne tiče, ja neću - navodi Imamović.

I to je ono što je potrebno mijenjati, kaže Imamović.

- Mi trebamo stvarati klimu tako da mi možemo i postavljati i smjenjivati. Mi smo ti koji biraju, ali i ono, ok, izabrani ste, dali smo vam povjerenje, ali očekujemo zauzvrat ono što nam zaslužuje da se brinete za svakog građana, bez obzira na to iz koje, vi ste na čelu države, ima da brinete za svoje građane - dodala je za RSE.

Detaljnije pročitajte ovdje.