Fizioterapeuti u Federaciji BiH traže osnivanje komore fizioterapeuta.

Osnovni problem je što Zakon o zdravstvenoj zaštiti, u članu 221, ne prepoznaje komoru fizioterapeuta, pa se ovaj zdravstveni kadar, zajedno sa fiziterapeutskim tehničarima godinama učlanjuju u komore zdravstvenih tehničara svih profila (prijavljeno blizu 2.000 fizioterapeuta), i zdravstvenih inžinjera svih profila (prijavljeno 500 fizioterapeuta).

Komora štiti pacijente i struku

Prema riječima Mirjane Dujmović, predsjednice Udruženja za fizioterapiju FBiH, fizioterapeuti godinama ne mogu utjecati na regulaciju svoje struke.

- Mi smo iz tog razloga još 2012. godine bili kod tadašnjeg Federalnog ministra zdravstva (FMZ) kada smo zatražili mogućnost primjene nekog pravilnika, što bi omogućilo formiranje naše komore. Iz pravne službe dobili smo odgovor da komoru možemo formirati samo u slučaju da se usvoji zakon o fizioterapijskoj djelatnosti koji bi kao separatni zakon i lex specialis omogućio formiranje komore. Pokrenuli smo inicijativu, napravili prijedlog nacrta zakona o fizioterapijskoj djelatnosti i 2012. predali ga u Federalno ministarstvo zdravstva. Procedura nikada nije pokrenuta iako smo i sa drugim ministrima pokušavali stvari pomaći sa mrtve tačke - kaže Dujmović.

Udruženje za fizioterapiju FBiH članica je Svjetske fizioterapije i Evropskog regiona Svjetske fizioterapije, koji su prošle godine u Sarajevu održali sastanak sa predstavnicima vlasti u Federaciji na koji je bio pozvan i Odbor za zdravstvo Parlamenta FBiH.

- Komore koje postoje i čiji smo članovi, a kako bismo dobili licencu za rad, ništa ne čine da bi se zaštitila, unaprijedila i regulisala struka fizioterapeuta. Tokom pandemije koronavirusa fizioterapeutima su automatski produžavane licence, što znači da niko nije skupljao bodove niti išao na kontinuiranu edukaciju kako bi unaprijedili svoje znanje, a onda u konačnici pomogli pacijentima. Zadatak komore je da, prije svega, štiti interese pacijenata, a onda i struke - navodi Dujmović.

Na zadnjoj sjednici Odbor za zdravstvo podržao je ideju za osnivanje komore fizioterapeuta u FBiH kako bi se zakonski regulisala profesija i struka ovog zdravstvenog kadra.

- Na sjednici je bio i federalni ministar zdravstva i pravnik ministarstva. Predložili su da bi za početak bilo bolje izmijeniti član 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH kako bi se omogućilo formiranje komore, pa da onda krenemo u procediru donošenja separatnog zakona. Poređenja radi, medicinske sestre separatni zakon dobile su još 2011. godine - pojašnjava Dujmović.

Brojni su problemi sa kojima se susreći fizioterapeuti tokom rada. Dujmović izdvaja povećan obim poslova, što je posljedica malog broja zaposlenih fizioterapeuta u odnosnu na broj pacijenata kojima je njihova usluga potrebna.

- Radim u Bugojnu, u Centru za fizioterapiju. U timu nas je četiri fizioterapeuta, a pokrivamo općinu Bugojno i Donji Vakuf, što je više od 70.000 stanovnika. Čak i standard koji je uveden u projektu rehabilitacije žrtava rata, gdje su stavili da u timu treba biti pet fizioterapeuta, odnosno njih četiri, jedna medicinska sestra i jedan fizijatar, mi ne zadovoljavamo. To je standard koji je bio na 50.000 stanovnika. S obzirom da je stanje stanovništva sve gore, na način da je sve veća potreba za fizikalnom terapijom, mi jednostavno ne stižemo odraditi sve onako kako struka nalaže. Osim toga, puno je kolega koji su diplomirali, pa čak i magistrirali, ali im je još uvijek priznat samo stepen srednje ili više škole, jer menadžmentu zdravstvenih ustanova daleko je povoljnije dati plaću za fizioterapeutskog tehničara nego za magistra fizioterapije - naglašava Dujmović.

Što se tiče plaća, Dujmović dodaje da Kanton Sarajevo prednjači.

- Kolega iz Sarajeva koji ima završeno isto godina fakulteta i staža kao i ja, "bježi" mi u plaći za više od 500 KM i to je tako godinama. Loša situacija je i u Hercegovini, ali i u Zenici, dok je u Tuzli puno povoljnije sa primanjima, ali i edukacijama - dodaje.

Dujmović je istakla i projekat onkološke fizioterapije koji je pokrenut prošle godine, a za kojim svakim danom postoji sve veća potreba.

- U BiH je sve više onkoloških pacijenata koji trebaju fizikalnu terapiju, ali to nije prepoznato, ni od hirurga, ni od onkologa u dovoljnoj mjeri, pa čak ni od ljekara opće prakse. Tokom projekta educirali smo više od 20 fizioterapeuta, a štampali smo i smjernice za onkološku fizioterapiju, koju smo dobili od Nizozemske kraljevske asocijacije. Cilj nam je što više unaprijediti onkološku fizioterapiju. Nažalost sve sami radimo, nemamo podršku nadležnih institucija - kazala je Dujmović.