Kardinal i vrhbosanski nadbiskup u miru mons. Vinko Puljić bio je jedan od glavnih govornika i gostiju na konzervativnom TradFest 2026. u Zagrebu, gdje je govoreno o "trećem entitetu".

Na početku obraćanja, kardinal Puljić je napomenuo da kada je pozvan na događaj, nije "imao viziju šta je to", nego je iz "prijateljskih razloga pristao doći".

Primijetivši da je to, kako je kazao, "poprilično politički obojeno", kardinal Puljić je naglasio, "moja prisutnost ne znači odmah da ja sve potpisujem što se ovdje priča, jer ja nisam političar, ja sam pastir. Zato ću govoriti kao pastir".

Podsjetio je da je u službi od 70-ih godina, prvo kao svećenik, zatim kao biskup te kardinal.

Kada su građani Bosne i Hercegovine trebali izabrati kojim putem će država krenuti, pozvao ih je da izađu na referendu.

- Pozvao sam narod na referendum. Narod je poslušao, izašao, glasao. Izglasali smo da Bosna i Hercegovina bude samostalna država, neovisna. Radovao sam se što je narod izašao i glasao za samostalnu BiH. Tad sam se nadao da će ono što piše u AVNOJ-skoj BiH piše i ostvarivati, da BiH nije ni srpska, ni tad muslimanska, ni htvatska, ali je i jedno i drugo i treće. Zato me ne radovalo da je narod tako glasao. Nisam bio naivan, vidio sam da se rat sprema - kazao je on.

Između ostalog je istaknuo da je, kada je počelo cijepanje BiH, uputio poruku "crtajte kako god znate te granice, ali nemojte čovjeka precrtati".

- Kad je Dejtonski sporazum potpisan mi, biskupi BiH, bili smo sretni jer je mir došao, ali smo bili nesretni zbog nakaradne države koju su nam skrojili - dodao je kardinal Puljić.

Nakon Dejtona, Richardu Holbrookeu je rekao "kako ste mogli takvu nakaradnu državu stvoriti".

- On mi cinično reče "znam da ste upravu, ali nemamo moć". Tad sam se stresao, ne ravna pravo i dostojanstvo ljudsko, nego ko je jači taj kvači. Tad sam kao pastir osjetio svu muku u međunarodnoj politici. Uočio sam da je sva međunarodna svita imala negativan stav prema Hrvatima. Nastao je period nade u povratak. Međutim, ko što je osvojio, očistio etnički, nije bio moguć povratak. Uporno sam se borio za povratak, ali nije išlo, a međunarodna zajednica je prala ruke - to je vaš problem. Do neba bih vrisnuo - ispričao je Puljić.

Između ostalog, Puljić je rekao da su biskupi BiH vidjeli da je teška situacija, da stanje nije dobro,napravili prijedlog rješenja BiH.

- Tad su se neki svjetski političari nasmijali "ko će ti to provesti", a ni domaći nas nisu podržali, a taj prijedlog je bio sigurnost, garancija, da sva tri naroda budu jednakopravna. Iako sam ispočetka bio jako skeptičan kada se govorilo o trećem entitetu, kao čovjek morala bio sam protiv ozakonjenja etničkog čišćenja, jer ne mogu ja potpisati nešto što je nepravda.

Međutim, što dalje idemo sve mi jasnije da ovako ne funkcionira. Vrlo često se u politici ne gleda u uzorke, nego u posljedice. Niko ne gleda kako je nastala situacija da sam ja počeo mijenjati svoje mišljenje. Ne pristajem na nepravdu, tražim put opstanka. Meni je BiH draga, tamo sam kod kuće, ne znači da mi Hrvatska nije draga, ali tamo nisam kod kuće - naveo je Puljić.

Akcentirao je da mora ostati vjeran Evanđelju, ljudskim pravima, slobodi.

- Međutim, sada kad vidim ovo stanje, shvatio sam da moramo naći modus. Volio bih da to možemo kod kuće napraviti, da mi u BiH nađemo rješenje, da se ne moram petljati, međutim, žao mi je. Atmosfera je dovoljno zatrovana, teško je stvoriti ozračje povjerenje.

U svom radu posebno sam zagovarao da svako ima hrabrosti da svoju avliju očiti, a smeće ne baca u tuđu, priznati da je zlo zlo, ko god ga napravio, a onda nakon tog priznanja da nastupi praštanje. Ne možemo zločinom zločin braniti. Nakon praštanja da se vrati pomirenje i povjerenje.

Što dalje idemo sve je veće nepovjerenje. Meni kao pastiru ne da mi da ne pozivam da se to zaustavi. Nisam kriv što sam se u BiH rodio, a ni oni kraj mene, pa treba stvoriti uvjete da svi živimo u jednakopravnosti, posebno kada je u pitanju politika, kultura, ekonomija - poručio je Puljić. 

Njegov govor možete pogledati u cijelosti.