Vještačka inteligencija se, kada su bošnjački političari u pitanju, pojavila u - blago rečeno - nevakat.

Zasigurno jedna od ključnih odlika ovdašnje političke scene jeste činjenica da mnogi političari o onome što izgovore često počnu razmišljati tek nakon što njihove riječi postanu problem.

Najprije se nešto ispali, onako kako prvo padne na pamet, ili onako kako bi moglo privući pažnju i naklonost većeg dijela biračkog tijela, a tek se naknadno razmišlja o posljedicama.

U takvom političkom okruženju vještačka inteligencija postala je zgodan izgovor. Kada se pojavi neugodan snimak, izjava ili stav koji se više ne uklapa u aktuelnu političku priču, uvijek postoji mogućnost da se odgovornost prebaci na umjetnu inteligenciju.

Jedan od upečatljivijih primjera dogodio se nakon formiranja državne vlasti u kojoj su se našli brojni živopisni politički likovi.

Oni koji su tada podrobnije pratili politička zbivanja sjetit će se imenovanja Nenada Nešića za ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine.

I bez prejudiciranja bilo čije krivice, kontroverze koje su se vezivale za Nešića i procesi koji su se oko njega vodili morali su biti dovoljan razlog za dodatni oprez prilikom njegovog imenovanja.

Međutim, umjesto opreza, dobili smo uvjeravanja.

Među najglasnijim zagovornicima Nešićevog imenovanja bio je Elmedin Konaković. U aprilu 2023. godine Konaković je, govoreći o Nešiću, kazao da su ga "provu­kli kroz iglene uši", dodajući da je, uprkos svemu, riječ o najboljem kadru među ministrima iz Republike Srpske.

Nešić je imao Bog zna kakvih eskapada i nacionalnih provokacija. Dovoljna je ona kada je ispred Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine mahao s tri prsta.

Kasnije je vrag odnio šalu pa je ministar Nešić uhapšen. Nešić je uhapšen u okviru istrage o korupciji, zajedno s Mladenom Lučićem, bratom bivšeg ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, i još pet osoba. Prema Tužilaštvu BiH, osumnjičeni su da su kao odgovorne osobe u javnom preduzeću Putevi RS-a i jednoj privatnoj kompaniji počinili krivična djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela, pranja novca, zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja i primanja mita.

Kako to obično biva, među prvima se javio upravo Elmedin Konaković i komentirao cijeli slučaj.

Negirajući da je prethodno govorio kako su Nešića "pro­vukli kroz iglene uši", Konaković je optužio političke oponente da su putem vještačke inteligencije napravili video u kojem je on hvalio Nešića.

I tako smo dobili novu funkciju vještačke inteligencije - da, kada političar više ne može objasniti vlastite ranije riječi, ona posluži kao zgodan krivac.

Eh, sada se, nekoliko godina kasnije, javlja ista situacija.

Ovaj put je navodna žrtva vještačke inteligencije Denis Bećirović. Tako su stranke koje mu daju podršku u borbi za fotelju člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka izdale saopćenje u kojem navode kako se protiv Bećirovića vodi nečasna kampanja i da se putem vještačke inteligencije prave sadržaji koji nisu istiniti.

Na društvenim mrežama, a na tragu uvodne rečenice - da malo ko misli prije nego što izgovori - pojavio se video u kojem Bećirović govori da bi napustio SDP "kad bi to bila bošnjačka partija".

Problem s tom pričom jeste u tome što je Bećirović to zaista izjavio, i to prije petnaestak godina, u emisiji Mate Đakovića, u vrijeme kada tehnološke mogućnosti kakve danas poznajemo jednostavno nisu postojale.

I njemu i njegovim pajdašima, međutim, kao dobar argument došlo je da za sve okrive vještačku inteligenciju.

Nije to Denis govorio - rekla je vještačka inteligencija?

Odbranom i poricanjem sadržaja tog videa, braneći lik i djelo Denisa Bećirovića, njegovi zaštitnici zapravo sugeriraju nešto drugo, da je SDP ipak primarno bošnjačka partija, dok grupica Bosanaca i Hercegovaca, koji vrlo rado prihvataju pozamašne sinekure što ih pružaju pozicije na koje se imenuju pripadnici konstitutivnih naroda, služi tek kao dekor i dokaz navodne multinacionalnosti.

Bećirović štošta govorio kroz decenije političkog života pa ima i nedostataka i nedosljednosti u svom političkom životu, tako da je sve to pravdati navodnom intervencijom vještačke inteligencije prilično hafifan argument.

Kao primjer može poslužiti i priča o Zakonu o prebivalištu. Vjerovatno, kako kampanja bude odmicala, ne treba nas iznenaditi ako pristalice Bećirovića kažu da on nije glasao za taj zakon i time nanio štetu interesima bošnjačkih povratnika u entitet RS, već da je i to djelo vještačke inteligencije.

Možda će nam na kraju tvrditi da ovo nisu pravi ni Konaković ni Bećirović, već neki njihovi hibridi koji rade po nalogu SDA, a sve s ciljem da se naruši politički rejting Trojke.

Čitavu priču u vezi sa Zakonom o prebivalištu Bećirović je ovako nazivao: "Pitate me o prebivalištu. To je jedna velika ubleha".

U kontekstu SDP-ovih tvrdnji da SDA podmeće njihovom kandidatu snimke koje je pravila umjetna inteligencija, a u korist Bakira Izetbegovića, valja podsjetiti na sljedeće... Dok je Bećirović, kad bi mu se pružila prilika, radio protiv bošnjačkih interesa zarad svoje fotelje, Bakir Izetbegović vodio je računa o državljanima BiH. To je činjenica i ne može je izmijeniti nikakva vještačka inteligencija. 

To, naravno, ne znači da je svaku odluku Bakira Izetbegovića potrebno nekritički posmatrati.

Ali ako se već govori o tome ko je u određenom trenutku vodio računa o interesima građana Bosne i Hercegovine, onda nije zgoreg podsjetiti i na odluku Ustavnog suda BiH koja je donesena po apelaciji Kabineta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. 

Odlukom Ustavnog suda BiH, donesenom po Izetbegovićevoj apelaciji, ukinute su neustavne i štetne odredbe Zakona o državljanstvu BiH. Takva apelacija, odnosno njen ishod, bila je veoma bitna za budućnost Bosne i Hercegovine, naglašavao je Izetbegović.

Podsjetio je tada, 2011. da ova odluka dopunjava dvije ranije historijske odluke Ustavnog suda BiH - onu o konstitutivnosti naroda i onu o državnoj imovini - koje su donesene po apelacijama predsjednika Alije Izetbegovića i predsjednika Sulejmana Tihića.

- Spriječili smo u posljednji trenutak da Bosna i Hercegovina, zbog diskriminatorskih odredbi spomenutog zakona, ostane bez gotovo milion svojih državljana svih nacionalnosti - pojašnjavo je Izetbegović.

Dodao je da je to dokaz da se borba za državu Bosnu i Hercegovinu, uz sve blokade i prepreke, može efikasno voditi i putem postojećih institucija sistema.

- Ustavni sud BiH je potvrdio svoju ulogu arbitra i neophodnog korektiva, kompenzirajući nespremnost i opstrukciju destruktivnih snaga u Parlamentarnoj skupštini BiH koje u zadatom šestomjesečnom roku nisu ispoštovale i implementirale odluku ovog suda - izjavio je Izetbegović.

Zašto je, dakle, problem stati iza svojih odluka ako su dobre?

Zašto je problem objasniti vlastiti postupak ako iza njega i danas stojite?

Odgovor je, čini se, jednostavan. Bećirović je svojim odlukama i izjavama nanosio štetu vlastitom političkom rejtingu i u slučaju Zakona o prebivalištu vlastitom narodu, pa sada tu reputaciju treba popravljati.

A u popravljanju političke reputacije najvažnije je što prije pronaći krivca u drugome, kako bi se pažnja javnosti skrenula s vlastitih promašaja.

Ako je nešto izrečeno prije petnaestak godina, u vrijeme kada nije postojala tehnologija koja bi takav sadržaj mogla proizvesti, teško je danas za to optuživati vještačku inteligenciju.

Ako je neko donio odluku, glasao za nju ili je javno zastupao određeni stav, onda je sasvim legitimno očekivati da za tu odluku i stav preuzme odgovornost.

Političari, naravno, imaju pravo promijeniti mišljenje. Imaju pravo priznati da su pogriješili. Imaju pravo objasniti zašto su nekada mislili jedno, a danas misle drugo.

Tako je i vještačka inteligencija došla kao naručena, pa se zaista može reći da se u ovom slučaju pojavila u (ne)vakat. 

Za kraj još jedan bonus video. Samo da se ekipa oko Denisa Bećirovića ne dosjeti reći kako je i ovo vještačka inteligencija kreirala. Bilo bi doista bizarno čuti takvu tvrdnju.