Kada ugine kućni ljubimac, vlasniku ostaje težak trenutak, ali i pitanje na koje mnogi ne znaju odgovor – šta dalje učiniti s tijelom životinje?

Sarajevo još uvijek nema groblje za kućne ljubimce. 

U Sarajevu, međutim, problem nije samo u tome što građani često ne znaju proceduru. Još veći problem nastaje kada je riječ o napuštenim životinjama. Tada se odgovornost, čini se, seli s jedne institucije na drugu, dok na kraju niko nema konkretan odgovor – ko će skloniti uginulu mačku ili psa s ulice?

Iz Kantonalnoj javnog predizeća (KJKP) "RAD" navode da je za uklanjanje uginulih životinja bez vlasnika koje se pronađu na javnoj površini, kao i životinja stradalih u saobraćajnim nesrećama, zadužena njihova kafilerijska služba. Građani takve slučajeve mogu prijaviti na broj 033 450 269 ili putem e-maila.

Iz ovog preduzeća ističu da su opremljeni za sigurno preuzimanje, transport i sanitarno prihvatljivo zbrinjavanje leševa životinja na području Kantona Sarajevo.

Prema postojećim propisima, za neškodljivo uklanjanje životinjskog otpada postoje izgrađene jame grobnice u krugu gradske deponije Smiljevići.

Kada je riječ o vlasničkim životinjama, usluga se naplaćuje prema važećem cjenovniku.

A upravo cijena postaje jedan od problema.

Veterinarka Ajla Oprašić Tabaković kaže da se u slučaju uginuća vlasničke životinje u veterinarskoj stanici poziva KJKP "RAD", ali da vlasnik tu uslugu plaća 168 KM.

- Cifra nije nimalo mala - kaže veterinarka, posebno imajući u vidu da se leševi, prema informacijama koje dobijaju, odlažu na deponiju uz primjenu propisanih procedura.

Za mnoge vlasnike taj iznos je previsok. Zbog toga se, kaže naša sagovornica, neki odlučuju životinju zakopati na svom imanju. Međutim, ni to nije dozvoljeno.

Iz KJKP "RAD" upozoravaju da je samostalno zakopavanje uginulih životinja u prirodi, na javnim zelenim površinama ili drugim za to nenamijenjenim površinama zabranjeno.

Razlog nisu samo komunalni propisi, već i opasnost od širenja zaraznih i zoonotskih bolesti, kontaminacije zemljišta i podzemnih voda, ali i mogućnost da druge životinje iskopaju ostatke.

- Ukoliko građani imaju pouzdana saznanja da je uginula životinja nepropisno zakopana na javnoj ili zelenoj površini ispred zgrade, preporučuje se da slučaj prijave nadležnim službama, odnosno nadležnoj inspekciji. Nadležne institucije će, u okviru svojih ovlaštenja, izvršiti provjeru navoda i poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s važećim propisima - kažu za Faktor iz KJKP "RAD".

Tu počinje prava rupa u sistemu.

Veterinarka Oprašić Tabaković kaže da najveći problem imaju upravo s uginulim psima i mačkama lutalicama koje građani pronađu na ulici.

- Mi nazovemo RAD i oni ne žele da dođu. Imamo problem već pola godine. Oni nama kažu da to nije njihov posao, jer ih Kanton Sarajevo više ne finansira - navodi ona.

Građani se, kaže, javljaju veterinarskim stanicama kada pronađu uginulu mačku. Veterinari im tada mogu samo reći da bi pozvali RAD, ali da postoji problem s preuzimanjem.

- Ja se zaista bojim gdje te mačke završe. Mi smo se obraćali RAD-u više puta. Svaki put smo ignorisani. Pa nije ni nama drago što ima toliko uginulih životinja. Prije su zaista dolazili, kada im je Kanton plaćao. Dolazili su i zbog uginulog goluba ili neke druge ptice - kaže Oprašić Tabaković.

I tako dolazimo do apsurdne situacije. KJKP "RAD" kaže da je za uginule životinje bez vlasnika na javnim površinama zadužena kafilerijska služba, dok veterinarka tvrdi da ih u praksi ne preuzimaju i da im je objašnjeno da za to više nema finansiranja.

Iz veterinarske stanice Ketty u kojoj radi Ajla Oprašić Tabaković kaže da su tražili pomoć i nadležne veterinarske inspekcije. 

Rečeno im je da veterinarska inspekcija nije nadležna da određuje ko će finansirati pojedinačne usluge, niti može komunalnom preduzeću naložiti besplatno preuzimanje tijela životinja iz privatnih veterinarskih objekata.

Inspekcija pravi i jasnu razliku između napuštene životinje pronađene na javnoj površini i životinje koju je određena osoba pronašla, preuzela i dovela u veterinarsku stanicu.

U tom drugom slučaju, osoba koja je životinju pronašla znači da ju je stavila pod svoju kontrolu i ima položaj imaoca životinje i korisnika veterinarske usluge, pa snosi i troškove propisanog zbrinjavanja tijela.

Prema ovom apsurdu, moglo bi se reći: "Ako vidite uginulu životinju, bježite!"

Ako ste toliko nehumani, naravno.

Inače ćete morati platiti. Iako nije vaša. Iako samo želite da pomognete, da postupite ispravno. 

Dakle, svaka institucija ima svoje objašnjenje, svoje nadležnosti i svoje granice.

Ali kada građanin pronađe uginulu mačku na cesti, ono što ga zanima nije ko je za šta formalno nadležan. Zanima ga – ko će je skloniti?

I tu nastaje problem.

Jer ako je životinja na javnoj površini, odgovornost bi, prema odgovoru KJKP "RAD", trebala biti jasna. Ako je tijelo u veterinarskoj stanici, priča se mijenja i trošak pada na osobu koja ju je dovela. Ako je vlasnik životinje, zbrinjavanje plaća 168 KM. Ako je napuštena životinja, veterinari tvrde da je problem u tome što RAD više nema finansiranje od Kantona Sarajevo za takve intervencije.

U međuvremenu, uginule životinje ostaju na ulicama.

A šta se s njima događa ako ih niko ne pokupi?

Vrlo vjerovatno ono najgore - postaju hrana drugim životinjama. Psi, mačke, vrane, pa i druge životinje mogu raznijeti ili pojesti ostatke.

Upravo ono na šta KJKP "RAD" upozorava kada govori o riziku od širenja zaraze zbog nepropisno zakopanih životinja, može se dogoditi i na javnoj površini ako leš danima ostane bez zbrinjavanja.

I tu se priča vraća na početak.

Građanima se kaže da ne smiju sami zakopavati životinje. Veterinari upozoravaju da ne znaju šta uraditi s napuštenim životinjama.

KJKP "RAD" govori o svojoj nadležnosti i finansiranju, dok veterinarska inspekcija pojašnjava šta jeste, a šta nije njen posao.

Odgovornost se tako prebacuje s jednih na druge, a uginule životinje ostaju između sistema i nadležnosti.