Genocid u Srebrenici je faktička činjenica koju su priznale Ujedinjene nacije. I ta činjenica obavezuje sve nas i cijelu budućnost, da se uklone i otklone sve posljedice koje su nastale na genocidu u Srebrenici 1995. godine, poručio je danas Enver Halilović, profesor emeritus i bivši rektor Univerziteta u Tuzli.

Na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" o temi "Refleksije Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici", poručeno je da je donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja je u četvrtak usvojena u Generalnoj skupštini UN-a, neosporno ogromna vanjskopolitička pobjeda Bosne i Hercegovine u sadašnjim izrazito teškim geopolitičkim okolnostima i sve izraženijim konfliktima u svijetu, uključujući i one ratne.

Za Rezoluciju su glasale 84 zemlje, 18 je bilo protiv, 68 suzdržano. Većina zemalja članica UN-a odlučila je da se 11. juli svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

- Prva stvar koju treba naglasiti jeste da je to uistinu novi historijski događaj koji otvara perspektive Bosne i Hercegovine ili perspektive za novu Bosnu i Hercegovinu. Ovo je važan događaj koji se svrstava u grupu onih događaja kao što je referendum Bosne i Hercegovine za nezavisnost, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, formiranje Armije BiH. I to je osnovna poruka Rezolucije - rekao je Halilović.

Podsjetio je da su međunarodni sudovi u Hagu faktički završili svoj posao.

- I bilo je normalno da se nakon toga što su međunarodni sudovi učinili, da jedan definitni rezime na Ujedinjenim nacijama. Odgovor je dobijen. Genocid u Srebrenici je faktička činjenica koju su priznale Ujedinjene nacije. I ta činjenica obavezuje sve nas i cijelu budućnost, da se uklone i otklone sve posljedice koje su nastale na genocidu u Srebrenici 1995. godine - naglasio je Halilović.

Mišljenja je da genocid u Srebrenici i njegovo negiranje ima za posljedicu nekoliko činjenica.

Prema njegovim riječima, negatori genocida u Srebrenici produžavaju trajanje genocida u Srebrenici, sprečavaju provedbu poslijeratne pravde i pomirenja i proizvode strah od mogućnosti ponavljanja genocida.

- Sprečava se, odnosno zatvara se mogućnost pomirenja među etničkim grupama, zajednicama. Tu je i činjenica da ako se i danas, nakon 30 godina, ne prihvata genocid onda to znači, da se može pretpostaviti, da se takva pojava može historijski ponoviti na ovom prostoru, odnosno ovom narodu - rekao je Halilović.

Profesor Senadin Lavić sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu poručio je da je usvajanje Rezolucije epohalni događaj za Bosnu i Hercegovinu koji potvrđuje kontinuitet ili pokušaj da se bitne odluke zasnivaju na pravnim ili pravno utvrđenim činjenicama.

- Bili smo svjesni i bili smo svjedoci jednog zakuhtalog velikosrbijanskog ponovnog povratka '90-ih godina u našu javnost, na društvenu scenu koju danas živimo. U trenutku kada su nam prijetili secesijom, otcjepljenjem, komadanjem Bosne i Hercegovine, pojavila se ova Rezolucija koja je ustvari ponovo otvorila oči svima nama ovdje i upozorila nas da je Sud u Hagu 2007. godine donio presudu koja je osnova ove Rezolucije. Ta presuda bi nama, uz ovu Rezoluciju, trebala da bude smijer ili miljokaz sljedećeg djelovanja, odnosno način na koji Bosna i Hercegovina treba da radi - pojasnio je Lavić.

Istakao je da se Rezolucija pojavila u bitnom "historijskom trenutku kada su velikosrbijanske snage ponovo počele divljati i prijetiti novim katastrofama".

- Bitno je da je Rezolucija donesena na osnovu pravnih činjenica. Ona samo ponavlja ono što je doneseno 2007. godine presudom u Hagu, a što je negirano od strane Srbije. Mi se danas pravdamo Srbiji što je Rezolucija donesena. Današnja Srbija nastavlja vrlo pokvareno projekt koji je započeo Slobodan Milošević '90-ih godina - naglasio je Lavić.

Smatra da Rezolucija iskazuje odlučnost da se u buduće širom svijeta 11. juli obilježava kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

- I to je jedan ljudski, civilizacijski čin kojim se još jednom čovječanstvo obavezuje i zaklinje da više neće biti genocida i zločina. Ova Rezolucija, koliko ja vidim, će poslužiti velikosrbijanskom fašizmu i nacizmu da još više gurne Srbiju u mračnu rupu povijesti - dodao je Lavić.

Hazim Bašić sa Mašinskog fakulteta u Sarajevu podsjetio je da su Ujedinjene nacije 1995. godine ostavile svoju "zaštićenu zonu" Srebrenica na nemilost sljedbenicima velikodržavne politike Slobodana Miloševića.

- Minimalno što se moglo učiniti kako bi se ispravila ova nepravda je da se genocid u i oko Srebrenice globalno obilježava svake godine i da se sjećanje na genocid uvede u obrazovne programe. Time bi se, između ostalog, trebalo zaustavili negiranje genocida, kao i pokušaji prekrajanja historije. Kada već nisu uspjeli da spase žrtve, Rezolucija daje osnovu da se sačuva istina o njima - kazao je Bašić.

Smatra da je primarni cilj donošenja Rezolucije UN-a kultura sjećanja kroz institucionalnu memorijalizaciju i njeno provođenje na svjetskom nivou.

- Time bi tragično iskustvo Srebrenice opominjalo i djelovalo kao moralna savjest čovječanstva. Usvajanje rezolucije je civilizacijski opravdan i očekivan potez. Stav pojedinaca, institucija ili država prema Rezoluciji predstavlja zapravo stav prema civilizacijskim vrijednostima. A te vrijednosti su, prije svega, sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici, osuda veličanja ratnih zločina, preveniranje budućih genocida i u konačnici očuvanje mira - istakao je Bašić.

Mišljenja je da je negiranje genocida i revizionizam.

- Iako sama rezolucija nije stavila kolektivnu odgovornost narodu, političari u Srbiji i RS-u su nastojali upravo narod iskoristiti kao štit za pravdanje vlastitih političkih stavova. Rezolucijom se, zapravo, indirektno označava i karakter politike koja je vođena u Srbiji devedestih godina, a koja ne prestaje ni danas - istakao je Bašić.

Kako je kazao, Srbija se cijelo poslijeratno vrijeme postavljala kao vlasnik istine.

- Svakodnevno, svjedočimo da iza bezočnog negiranja genocida i drugih ratnih zločina stoje institucije Srbije kao i bh. entiteta RS, što jasno ukazuje da se radi o sistematskom planu s ciljem izmjene sudski utvrđene istine. Takvi pokušaji usvajanjem ove Rezolucije bi trebali prestati. Rezolucija kao dokument predstavlja prije svega politički, ali i moralni stav UN-a. Značajna je za porodice žrtava kojima su pravda i poštovanje jedini vid utjehe. Rezolucijom UN-a dodatno se afirmiraju presude internacionacionalnih i domaćih sudova i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice kroz svoje obrazovne sisteme i razvijanjem odgovarajućih programa - dodao je Bašić.