Od 2017. godine do danas, iza projekta "Moja kosa, tvoja kosa" kriju se stotine priča, puno truda i osmijesi djevojčica i djevojaka kojima su svi oni koji učestvuju o ovom događaju, na čelu sa Udruženjem "Srce za djecu oboljelu od raka" vratili dio izgubljenog samopouzdanja.

Perike su namijenjene djevojčicama i djevojkama koje u sklopu terapije liječenja (komoterapija) i bolesti poput alopecije, privremeno ili trajno gube svoju kosu.

Do sada je kosu doniralo više od 26.000 osoba od koje je izrađeno 116 perika, a njih 22 popravljene.

Brojke su pokazatelji, ali iza svake od njih, prema riječima Jasne Vatreš, socijalne radnice u Udruženju, stoje ljudi velikog srca, donatori koji nesebično poklanjaju svoju kosu i svi oni koji marljivim radom i podrškom omogućavaju da projekt traje i raste.

- Perike se izrađuju od prave, prirodne kose, koja nije tretirana hemijskim preparatima i čija je minimalna dužina 40 centimetara. Imamo dvije kolegice koje rade u vlasuljarskoj radionici kojima je potrebno skoro 130 sati da bi izradile jednu periku. Da bi se napravila kvalitetna perika potrebno je između šest i 12 donora - kaže Vatreš u povodu ove javno-humanitarne akcije koja će se održati 7. novembra u SCC-u.

Svaka perika je personalizirana. Cijeli proces radi se ručno, od uzimanja mjere, oblika glave, veličine, dužine, boje kose i oblika frizure kod djevojčice koja je iskazala želju da nosi periku, šišanja, pripreme kose, do samog postupka izrade.

- Ranije je minimalna dužina morala biti 30 centimetara. U međuvremenu smo uvidjeli da djevojčice sve više traže dužu kosu, pa smo donatore informisali da nam je potrebno najmanje 40 centimetara kose - navodi Vatreš.

Veliki je broj donatora, a među njima su i brojne poznate ličnosti iz svih sfera života. U 80 posto slučajeva su djeca na šta su u Udruženju posebno ponosni jer se time, kako nam rekoše, kod najmlađih razvija empatija da pomognu nekome.

Vatreš posebno izdvaja Amru Džeko, suprugu bivšeg kapitena bh. fudbalske reprezentacije Edina Džeke.

- Amra Džeko je naša ambasadorica koja je dva puta donirala kosu. Prati rad Udruženja i kad je god potrebno na sve načine pruža podršku djeci. Ponosni smo i na one koje su kroz godine uspjeli sačuvati svoju kosu i odlučili je donirati nama, a naročito na djevojčice koje su u međuvremenu pobijedile bolest, pa se sada same odazivaju akciji kako bi donirale kosu - naglašava Vatreš.

U 2026. godini u vlasuljarskoj radionici izrađeno je 10 perika koje su date djevojčicama koje se liječe na nekoj od klinika u BiH ili van naše zemlje.

- U međuvremenu uradili smo i korekcije na pet perika za djevojčice koje ih nose izvjesno vrijeme, pa usljed korištenja bilo ih je potrebno doraditi - dodaje Vatreš.

Kaže kako je posebno težak i stresan period za djevojčicu, njenu porodicu, ali i sve u Udruženju, kada usljed terapije, kosa počinje opadati.

- To je prvi vidljivi fizički problem koji se dešava u tom periodu suočavanja sa bolešću. Od nevjerovatne važnosti je tada znati prići, razgovarati sa djetetom i porodicom, ukazati da gubitak kose nije problem, da će narasti druga, da u međuvremenu može nositi periku... Nakon prvog šoka slijedi period privikavanja, mnoge djevojčice odmah počinju maštati o dužini i boji kose, obliku frizure, a osmijeh koji na njihovom licu izmami perika kada je konačno gotova, nešto je što je teško opisati i što se čini mi se ne može ničim platiti. Riječi: "Ista je kao moja kosa, mogu je nositi, i niko neće znati da je to perika..." riječi su koje vam se urežu duboko u pamćenje - ispričala je Vatreš.