Dok Bosna i Hercegovina ulaže milijarde maraka u izgradnju Koridora Vc, jedno pitanje postaje sve glasnije: Može li država ostati bez finansiranja ključnih infrastrukturnih projekata upravo zato što je sama prijavila sumnje u nepravilnosti i otvorila vrata istragama?

Podsjetimo, gradnja na Koridoru Vc "zapela" je kada su Evropska investiciona banka (EIB) i Ured evropskog tužioca (EPPO) počeli propitivati slučaj izbora nadzornog inžinjera na dionici Ozimice -Poprikuše.

Posljednjih mjeseci javnost svjedoči objavljivanju brojnih dokumenata, krivičnih prijava i informacija koje ukazuju na moguće nepravilnosti u pojedinim postupcima javnih nabavki na projektima koje finansiraju međunarodne finansijske institucije. Dio tih informacija već se nalazi pred domaćim pravosudnim organima, dok su određeni materijali dostavljeni i međunarodnim tijelima.

Istovremeno, postavlja se pitanje kakve posljedice ovakva situacija može imati na nastavak finansiranja izgradnje Koridora Vc.

Te posljedice više nisu samo predmet pravnih ili finansijskih analiza. One su već vidljive na gradilištima Koridora Vc. Prema podacima JP Autoceste FBiH, Evropskoj investicionoj banci (EIB) upućeno je šest zahtjeva za isplatu već odobrenih kreditnih sredstava u ukupnom iznosu od približno 160 miliona eura, ali od oktobra 2025. godine nijedna tranša nije realizirana. U međuvremenu dug prema izvođaču radova na dionici Medakovo – Ozimice dostigao je 76 miliona eura, pri čemu u taj iznos nisu uračunate zatezne kamate niti troškovi nastali zbog višemjesečnog zastoja radova.

Prema procjenama nadzornog inžinjera, samo zastoj na toj dionici Autoceste FBiH košta između 3,5 i četiri miliona eura mjesečno. Riječ je o finansijskoj šteti koja raste bez obzira na to kako će se istraga na kraju okončati.

Prema pravilima međunarodnih razvojnih banaka, reputacijski rizik predstavlja jedan od važnih elemenata pri donošenju odluka o finansiranju. Kada postoje istrage, sumnje na korupciju ili ozbiljni navodi o nepravilnostima, banke imaju pravo procijeniti da li nastavak finansiranja predstavlja rizik za njihov integritet i ugled.

Međutim, stručnjaci za međunarodno finansijsko pravo upozoravaju da postoji i druga strana medalje.

Ako je upravo korisnik kredita taj koji je otkrio nepravilnosti, poništio sporne postupke, podnio krivične prijave, dostavio dokumentaciju istražnim organima i proveo nove mjere kontrole, postavlja se pitanje da li bi kažnjavanje takve institucije bilo suprotno osnovnim principima proporcionalnosti i dobrog upravljanja?

U konkretnom slučaju dodatnu pravnu dimenziju daje činjenica da se istraga Ureda evropskog tužioca (EPPO) odnosi na postupak izbora nadzornog inžinjera za dionicu Ozimice – Poprikuše. Taj tender nikada nije realiziran, a aktuelna uprava Autocesta FBiH poništila ga je uz saglasnost EIB-a još u augustu 2024. godine. Od tada je postupak izbora nadzora ponovo pokretan, dok se istraga vodi nezavisno od njegove realizacije. Tačnije, postupak izbora nadzora na dionici Ozimice – Poprikuše pokretan je tri puta uz saglasnost EIB-a, kao šta je i poništavan uz saglasnost te banke. Treći postupak još je u toku. 

Posebno je osjetljivo pitanje odgovornosti svih učesnika u sistemu.

Međunarodne finansijske institucije tokom realizacije velikih infrastrukturnih projekata imaju aktivnu ulogu kroz postupke odobravanja nabavki, izdavanja saglasnosti, nadzora nad realizacijom projekata i praćenja ispunjavanja ugovornih obaveza. Upravo zbog toga sve više se postavlja pitanje gdje završava odgovornost korisnika kredita, a gdje počinje odgovornost institucija koje su godinama učestvovale u nadzoru tih procesa.

Pravni stručnjaci ističu da eventualne pojedinačne nezakonitosti ne znače automatski institucionalnu odgovornost cijelog javnog preduzeća, posebno ukoliko uprava aktivno sarađuje sa istražnim organima i provodi mjere sanacije sistema.

U suprotnom bi se mogla poslati opasna poruka da će svaka institucija koja sama prijavi nepravilnosti biti izložena većim sankcijama od onih koje ih pokušavaju prikriti.

Posljedice eventualne obustave finansiranja bile bi dalekosežne.

Radovi na pojedinim dionicama Koridora Vc mogli bi biti usporeni ili odgođeni, izvođači bi mogli potraživati višemilionske odštete, povećali bi se troškovi finansiranja, a najveću cijenu na kraju bi platili građani Bosne i Hercegovine kroz sporiju izgradnju najvažnijeg infrastrukturnog projekta u zemlji.

Istovremeno, postavlja se i pitanje proporcionalnosti posljedica. Obustava ili usporavanje isplata kreditnih tranši nije pogodila samo dionicu na koju se odnosi istraga, nego i druge projekte koje (su)finansira EIB. Među njima su Medakovo - Ozimice, tunel Kvanj - Buna, Počitelj - Zvirovići i Ponirak - Vraca. Zbog nedostatka sredstava pojedini ugovori ne mogu biti aktivirani, izvođači usporavaju ili obustavljaju radove, dok se istovremeno povećavaju troškovi gradnje i rizik od arbitražnih postupaka.

Zbog toga se u stručnim krugovima sve češće postavlja nekoliko ključnih pitanja:

Da li će odgovornost biti individualizirana ili će posljedice snositi cijela institucija? Da li će se priznati činjenica da su nepravilnosti prijavljene upravo od strane sadašnjeg rukovodstva? I konačno, može li zaštita reputacije međunarodnih institucija postati važnija od zaštite javnog interesa i nastavka izgradnje Koridora Vc?

Odgovore na ta pitanja neće dati mediji, već pravosudne institucije i postupci koji su u toku. Njihov ishod mogao bi imati dugoročne posljedice ne samo za JP Autoceste FBiH, već i za budući odnos međunarodnih finansijskih institucija prema svim infrastrukturnim projektima u Bosni i Hercegovini.