Iako poslodavci u Federaciji Bosne i Hercegovine tvrde da radnici u ovom entitetu najviše zloupotrebljavaju bolovanje, situacija je puno drugačija.

Najviše od svega čudi činjenica da su najglasniji u tome poslodavci u privatnom sektoru, gdje, ako ćemo biti iskreni, situacija nije ni blizu takva, jer uvijek imaju alat s kojim će situaciju okrenuti u svoju korist, jednostavno se zahvaliti radniku na dosadašnjem angažmanu.

Međutim, iako je postignuta saglasnost o izmjeni Pravilnika o bolovanju, resorno ministarstvo se još nije oglasilo.

 - Pravilnik je u resornom ministarstvu, usaglašen je, a kad će biti usvojen ne znam - rekao je Safudin Čengić, predsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH istaknuvši da sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća neće biti prije kraja augusta.

 Upozorio je da problem zoupotrebe bolovanja treba rješiti i da je to najizraženije u javnm institucijama, ali da ni privatni sektor nije imun na to. 

 - Često je problem činjenica da se bolovanje zloupotrebljava na način da u vrijeme njegova trajanja radnik radi na drugom mjestu - ističe Čengić. 

Smatra da je zloupotreba bolovanja širi problem i ne samo u Federaciji BiH i BiH, nego i u drugim razvijenijim zemljama.

Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH i predsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu FBiH, kaže za Faktor da je priča o prijedlogu poslodavaca da se skrati period bolovanja koji plaća poslodavac praktično završena.

Dodaje da je Pravilnik o bolovanjima izmijenjen tako da sada zavodi zdravstvenog osiguranja mogu kontrolisati bolovanje, ako poslodavac to zatraži, ali ne na način kao što se govorilo da se kontrolišu ljekari od poslodavaca, nego će ljekari iz zavoda moći pregledati dokumentaciju.

Na pitanje da li se to kosi sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka, Latifović je objasnio da ne, jer u doznakama piše uvijek šifra, broj bolesti - dijagnoze i da ljekari znaju te šifre. 

- Poslodavci sada traže izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, iako dobro znaju da se zakoni ne mogu mijenjati na način na koji oni žele. Svaka izmjena mora proći javnu raspravu i parlamentarnu proceduru. Sindikat ostaje pri stavu da bolovanje do 42 dana ostane na teret poslodavca. Nisu tačne ni tvrdnje poslodavaca da su naši radnici među najbolesnijima u Evropi i da najviše zloupotrebljavaju bolovanja. Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća iznijeli smo egzaktne podatke koji to demantuju - rekao je Latifović.

Dodaje da je iste podatke prezentirala i Vlada FBiH, odnosno resorno ministarstvo.

- Nije tačno da naši radnici u prosjeku provedu 25 dana godišnje na bolovanju, dok je evropski prosjek tri ili šest dana. Napravili smo detaljan presjek svih bolovanja, bez paušalnih procjena i bez analiziranja uzorka od dvije ili tri firme. Došli smo do podatka da radnici u Federaciji BiH godišnje provedu oko četiri miliona dana na bolovanju, računajući i bolovanja do 42 dana i ona duža od toga. Kada to podijelite s oko 550.000 zaposlenih, dobijete prosjek od oko 7,3 dana bolovanja godišnje po radniku. Dakle, nije tačna tvrdnja da naši radnici najviše zloupotrebljavaju bolovanje, u Evropi je to izraženije - kaže Latifović.

Govoreći o izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju, Latifović poručuje da Savez samostalnih sindikata BiH i Sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu FBiH neće pristati na dodatno finansijsko slabljenje zavoda zdravstvenog osiguranja.

- Zavodi zdravstvenog osiguranja finansiraju oko 95 posto javnog zdravstvenog sistema. Najbolji primjer kako nešto nije trebalo uraditi jesu izmjene Zakona o doprinosima, kada je stopa doprinosa za zdravstvo smanjena sa 16,5 na 14,5 posto. Time su zavodi ostali bez otprilike 200 miliona KM godišnje. Zavod PIO je u drugačijoj situaciji jer je na trezoru pa Vlada može nadoknaditi taj novac iz budžeta, ali zdravstveni fondovi nemaju tu mogućnost - ističe Latifović.

Posebno naglašava da su poslodavci prilikom usvajanja fiskalnih zakona obećavali da će novac koji uštede usmjeriti radnicima.

- Cijela priča se vodila pod parolom: "Smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima." Istraživali smo šta se dogodilo nakon toga. Jednostavna računica pokazuje da je poslodavcima, u javnom i privatnom sektoru, mjesečno ostajalo oko 70 miliona KM. Za godinu dana to je oko 840 miliona KM. Od tog novca radnicima je vraćeno tek oko pet posto kroz povećanje plaća, dok je sve ostalo zadržano kod poslodavaca uz obrazloženje da je iskorišteno za tekuće poslovanje. Razumijem da i to postoji, ali upravo su poslodavci obećali da će taj novac završiti u džepovima radnika - kaže Latifović.

Sindikat je, kaže, predlagao drugačiji model finansiranja.

- Predložili smo da se dio sredstava obezbijedi kroz akcize na alkohol i duhanske proizvode, kao što je to riješeno u Hrvatskoj, gdje se dio tih prihoda usmjerava u zdravstvo. Nažalost, za takvo rješenje nije bilo sluha. Umjesto toga, zavodi zdravstvenog osiguranja dovedeni su u situaciju da posluju s manjkom sredstava. Zato nismo spremni prihvatiti da se na njih prebaci i trošak bolovanja nakon prvih 15 dana - ističe Latifović.

Naglašava da sredstva kojima raspolažu zavodi zdravstvenog osiguranja u najvećoj mjeri izdvajaju sami radnici.

- Radnici izdvajaju 14,5 posto svojih primanja za zdravstveno osiguranje, a sada bi neko želio da se iz tih sredstava finansiraju i bolovanja kako bi poslodavci bili rasterećeni. To su sredstva radnika, a ne poslodavaca. Umjesto da se pronađu novi izvori finansiranja zdravstva, pokušava se dodatno opteretiti postojeći sistem. U isto vrijeme govorimo o nedostatku citostatika i drugim problemima u zdravstvu. Na sjednici ESV-a pitali smo poslodavce žele li zaista spriječiti zloupotrebe bolovanja ili samo žele skinuti finansijski teret sa sebe - kaže Latifović.