Požar koji je jučer ujutro (22. juni) izbio na odlagalištu otpada Uborak, a potom se ubrzo proširio te zahvatio skladište, objekte i radne mašine za reciklažu, ozbiljno je zabrinuo građane Mostara i okoline.

U gradu je od jučer vanredno stanje, a mnogi se s pravom pitaju - kakve će sve posljedice na stanovništvo i okoliš imati posljednja katastrofa?

Građani godinama tvrde da je deponija nepovratno zagadila teškim metalima podzemne vode, tlo i zrak.

Budući da se većina stanovništa u okolini Mostara bavi poljoprivrednom proizvodnjom, posljedice koje odlagalište uzrokuje pogubno je, kako tvrde građani, ne samo za lokalno stanovništvo, nego i za cijelu BiH s obzirom da ta hrana završava na stolovima građana širom zemlje.

Nakon posljednje ekološke katastrofe mnogi s pravom postavljaju pitanje - koliko je voće i povrće proizvedeno u okolini Mostara sigurno za konzumiranje?

Marin Bago, predsjednik Udruženje za unapređenje kvalitete življenja Futura, kaže kako su građani prije nekoliko godina otkrili da im gradske institucije kriju podatke o otrovima koji se nalaze na prečistačima na deponiji Uborak.

Dodaje kako su u tom dokumentu pobrojani svi teški otrovi koji ostaju u organizmu čovjeka.

- Kad smo objavili podatke i podnijeli krivičnu prijavu, što je trajalo nekoliko godina, Tužilaštvo Herecegovačko-neretvanskog kantona (HNK) odbacilo ju je navodeći da nema nikakvih otrova na mostarskoj deponiji. Od tada više nikada nismo vidjeli nove nalaze bilo koje institucije koja je analizirala zemlju, zrak i vodu. Nikakvi podaci građanima nikada nisu predočeni. S tim u vezi smatramo da su institucije počev od države, preko Federacije, Kantona i Grada počinile teška krivična dijela. Lično smatram da nas truju, analiza da to potkrijepim nemam, ali je jasno svima kako se upravlja deponijom Uborak. Bez ikakvih standarda smeće se nerazvrstano gomila i to sad sve gori. I da budemo jasni, nije to nikakav smrad nego otrovni dim koji se nadvio nad Mostarom i Hercegovinom. Vlasti nam govore da se zatvorimo unutar svojih kuća i stanova i ne izlazimo, a deset godina niko od njih ne poziva na odgovornost nadležnih - ističe Bago.

Naglašava kako niko ne spominje ni broj novootkrivenih slučajeva malignih bolesti kod stanovništva te da se i te informacije kriju.

- Neko izjavi jedno, neko nešto drugo, ali preciznih podataka nema. Mislim da je zadnji trenutak da se pokrenu istražne radnje i da se kaže kakvi sve otrovi cirkuliraju zrakom. Ono što znamo jeste da je situacija alarmantna, a da i pored toga nemamo predstavnike istražnih organa zaista je ponižavajuće - navodi Bago.

I prof. dr. Hamdija Čivić sa Instituta za pedologiju, agrohemiju i melioracije (Katedra za agrohemiju i ishranu biljaka) sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, kaže kako je nedopustiva šutnja odgovornih, počev od nadležnih ministarstava, preko Grada Mostara, do onih koji vode deponiju. 

- Nedopustivo je da ne postoje nikakvi podaci ili analize ili da se oni od građana kriju. Sigurno je da postoje određene potencijalne opasnosti te ekološke katastrofe. Nauka i struka znaju da kod takvih stvari dolazi do, kako lokalnog zagađenja i kontaminacije zemljišta, voda (podzemnih i tekućih) i zraka, tako i njegovog širenja difuznim putem na veća područja - objašnjava Čivić.

Posebno je kaže, ugrožena poljoprivredna proizvodnja, poput ranog voća i povrća koje završava na trpezama građana širom BiH.

- Zbog ozbiljnosti situacije pozvao bih nadležne vlasti u Hercegovini da u sve uključe struku, fakultete, institute koji mogu utvrditi postoji li i u kojoj mjeri potencijalna opasnost od kontaminacije tla, vode i zraka. Sve nadležne je odmah potrebno alarmirati, od Agencije za sigurnost hrane BiH, preko federalnih i kantonalnih inspekcijskih organa kako bi se utvrdile razmjere katastrofe koja sigurno nije zanemariva. Pitanje je samo koliko toga ima, odnosno koliko su radijalno kontaminirani i zemljište i vode - zaključuje Čivić.