Kulanić napominje da javno mnijenje danas kreiraju isti oni koji su činili ili su optuženi za najbrutalnije zločine, te da posebnu pažnju ovome daje i perspektiva da se odvija u javnom prostoru i bez straha da će ikada odgovarati za svoja djela, unatoč aktivnim međunarodnim potjernicama.

- U tom pogledu treba razumijevati i konferenciju "Da li je Sarajevo bio opkoljen ili blokiran grad?" na kojoj je svoje izlaganje imao Tomislav Kovač, optuženi za zločin genocida nad nesrpskim stanovništvom Srebrenice jula 1995. godine, koji je bio i zapovjednik policije stanice na Ilidži tokom opsade Sarajeva. Moderne zapadne i demokratske države, procesuiranje optuženih za ratne zločine, kao i zločin genocida činilo bi osnovnu liniju distinkcije između civiliziranog i neciviliziranog, modernog i retrogradnog, kao i demokratskog i nedemokratskog opredjeljenja određene države. Vladavina prava predstavlja osnovnu vododjelnicu u tom pogledu. Pred očima svih tih međunarodnih dužnosnika, službenih institucija, nevladinog sektora, kao i medijska udruženja, vrše potpunu rehabilitaciju zločinaca i dehumanizaciju žločina i žrtava - napisao je Kulanić. 

Pravno utemeljene činjenice i njihovo izostavljanje

Dodaje da organizirana konferencija prije svega i jedino ima za cilj da opravda brojna uložena sredstva u izvještaj međunarodne komisije o stradanju Srba u Sarajevu o kojem se svakako, koliko se i površno bavi recentnom bosanskom historijom, van svake sumnje može utvrditi da se nastojalo se baviti marginalnim događajima i na istima izbjeći suštinu.

Pored navedenog rehabilitacije optuženih zločinaca, konferencija je još jednom nastojala da iznjedri stanovište da se nije radilo o opsadi već o blokadi Sarajeva, svjesno izbjegavajući pozivanje na presude međunarodnih sudova koji zapravo činjenično-utemeljeno pokazuju i dokazuju suprotno. S tim u vezi, potrebno je ponoviti dijelove presude bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću i presuđenom zločinu za (između ostalog) terorisanja građana Sarajeva, genocid u Srebrenici i zločine u ostalim opštinama:

- Vijeće zaključuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad, kao takav, bio pod blokadom.

Pored ovoga, stenogrami sa 16. Sjednice Skupštine bosanskih Srba, održane 12. maja 1992. godine utvrđuju namjeru Ratka Mladića, general-pukovnika, komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i presuđenog ratnog zločinca da Sarajevo drži pod opsadom.

- Mi trebamo još ovog trenutka u prsten staviti aždajinu glavu Sarajeva i iz njega može da ima izlaza samo onaj koga ćemo mi pustiti.

Presuda Pretresnog vijeća, tužilac protiv Stanislava Galića, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS navodi da je opsada Sarajeva, toliko zloglasna epizoda sukoba u bivšoj Jugoslaviji da nešto slično nije u evropskoj historiji zapamćeno od vremena Drugog svjetskog rata. Nijednom od tada nije neka profesionalna vojska bez predaha vodila kampanju takve sile protiv civilnog stanovništva nekog evropskog grada dovodeći ga u stanje oskudice koje podsjeća na Srednji vijek i neprestanog straha od smrti.

Politički i vojni vrh, a najveći sarajevsko-romanijski korpus su kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) provodili konstantnu kampanju namjernog granatiranja i snajperskog djelovanja s primarno svrhom širenja terora i teroriziranja građana Sarajeva, a što je za posljedicu imalo na hiljade ubijenih muškaraca i žena svih starosnih dobi, uključujući djecu, ranjavanje i sakaćenje tisuća ljudi različitih etničkih grupa. Navedena konferencija, kao ni već pomenuti izvještaj uopće isto ne spominju, naprotiv svjesno ignorišu i relativiziraju. Kao što relativiziraju i negiraju postojanje više od 15 zatočeničkih objekata, među kojima su kasarna u Rajlovcu, Lukavici i Nedžarićima, logori "Planjina kuća", "Bunker", "Kod Sonje", zatvor Kula, "Digitron Buje", "Šoping", fiskulturna sala na Palama, garaža Skupštine opštine Hadžići, Kulturno-sportski centar Hadžići i dr. kroz koje je prošlo više od 10 hiljada zatvorenika.

Više od 354 godine zatvora zbog ratnih zločina

Podsjetio je da su za provođenje kampanja snajperskog djelovanja, granatiranja građana, progona nesrpskog stanovništva, udruženi zločinački poduhvat i opsadu glavnog grada Bosne i Hercegovine i zločine započete u sarajevskim općinama koje su zauzele srpske snage, međunarodni i domaći sudovi osudili ukupno 36 osoba na 354. godine i šest mjeseci zatvora, kao i na dvije doživotne kazne zatvora, i to:

Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Biljanu Plavšić, Ratka Mladića, Miću Stanišića, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, Dragana Damjanovića, Radeta Vaselinovića, Sašu Baričanina, Vaselina Vlahovića, Gorana Damjanovića, Zorana Damjanovića, Zorana Dragičevića, Branka Vlaču, Jovana Tintora, Ratka Gašovića, Vlastimira Pušaru, Zorana Kneževića, Gorana Vasića, Boru Krsmanovića, Predraga Miškovića, Milana Šešelja, Momira Glišića, Borislava Berjana,Nemanju Jovičića, Mladena Milanovića, Predraga Đurovića, Duška Dabetića, Momira Tomaša, Slobodana Bogdanovića, Gorana Sladoju, Milorada Rodića, Željka Mitrovića i Ranka Boljaka.   

- Konferencija, kao i izvještaj uveliko izostavljaju da su među brojnim ubijenim građanima Sarajeva bili upravo pripadnici srpskog naroda koje je VRS tj. Sarajevsko-romanijski korpus terorizirao je tijekom 1.425 dana opsade, snajperskim djelovanjem i granatiranjem. Možda su vođeni zvučnim zapisom ratnog zločinca Mladića kada je izdao naredbu o granatiranju "Velušića" – "da tamo nema srpskog življa", jer njima ni tada ni danas stanovnici Sarajeva nisu predstavljali građane, već ljude koje treba terorizirati – napominje Kulanić.

I na kraju dodaje da su Sarajevo od opsade, granatiranja i snajperskog djelovanja branili građani Sarajeva svih etničkih skupina. Možda to najbolje ilustruje Prva slavna viteška brigada, koja je u svojim redovima imala gotovo 300 bosanskih Srba, od kojih je pet dobitnika najvećeg ratnog odlikovanja Zlatni ljiljan, a 31 je ugradio svoj život za slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, jer biti na brdu iu gradu tada, ai danas, osnovna je vododjelnica civilizacijskih vrijednosti.