"Kafa na moru 4 eura!", "Pizza 15 eura!", "Sok 5 eura!" - svake godine iz Hrvatske stižu fotografije računa i komentari građana BiH koji se čude cijenama. Ali postoji jedno pitanje koje se rjeđe postavlja: koliko iste te stvari plaćamo kod kuće?

Ljetna sezona gotovo uvijek donese istu priču. Građani Bosne i Hercegovine koji odu na hrvatsku obalu fotografišu račune, zbrajaju cijene apartmana, hrane, kafe i parkinga i zaključuju – Hrvatska je preskupa.

I nije da nema razloga za takve reakcije. Hrvatska je u prosjeku skuplja od Bosne i Hercegovine, pa i od ostalih turističkih destinacija, posebno kada govorimo o hrani, restoranima i pojedinim uslugama. Prema jednoj aktuelnoj usporedbi troškova života, ukupni troškovi u Hrvatskoj su značajno viši nego u BiH.

Ali zanimljiviji dio priče počinje upravo nakon toga.

Jer, dok se zgražavamo nad cijenom kafe od nekoliko eura na Jadranu, malo ko se zapita koliko smo već navikli na visoke cijene u vlastitim gradovima.

Zašto nam je četiri eura za kafu na moru "pljačka", dok bez mnogo razmišljanja platimo nekoliko maraka za kafu u Sarajevu?

Zašto nas šokira pizza od 15 eura u turističkom mjestu, ali mnogo manje razmišljamo o tome koliko košta običan ručak u restoranu u Sarajevu?

Kafa na Čaršiji, ćevapi, pizze, hamburgeri - sve cijene su otišle u nebesa. Pa čak i na udaljenim dijelovim agrada, koja nije ni blizu gradske jezgre, kafa sa okusima je pet KM. 

I još važnije – kolika je razlika između cijena i naših plaća?

U Bosni i Hercegovini su potrošačke cijene također rasle. Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da su u maju 2026. cijene bile više nego godinu ranije. U junu je iznosila 3.290,07 KM. Cijene u kategoriji restorana i hotela također su zabilježile rast.

Drugim riječima, problem možda nije samo u tome što je Hrvatska skupa. Problem je što smo se možda navikli na to da su i u Bosni i Hercegovini mnoge stvari skupe.

Ali cijena proizvoda sama po sebi nije uvijek najbolji pokazatelj toga koliko je nešto skupo. Mnogo je važnije pitanje - koliko taj proizvod košta u odnosu na primanja građana?

Tu priča postaje mnogo zanimljivija.

Jer građanin Hrvatske koji plati određenu cijenu na Jadranu tu cijenu ne doživljava nužno isto kao građanin BiH. Plaća, troškovi života i kupovna moć nisu isti.

Zato bi možda pravo pitanje trebalo biti:

Nije li nama Hrvatska preskupa zato što je Hrvatska skupa - nego zato što su naša primanja premala?

Istovremeno, treba biti pošten i prema građanima. Nije problem samo u tome što se neko "žali". Cijene na hrvatskoj obali zaista jesu visoke, posebno u najatraktivnijim turističkim destinacijama. I sami građani Hrvatske posljednjih mjeseci javno raspravljaju o visokim cijenama hrane i restorana.

Ali možda smo nepravedni kada cijene na Jadranu posmatramo izolovano.

Ako nam je četiri eura za kafu na hrvatskoj obali neprihvatljivo, vrijedi se zapitati koliko plaćamo kafu u Sarajevu. Ako je 15 eura za ručak na moru skandalozno, koliko košta ručak za dvije osobe u restoranu u našem gradu? Ako se žalimo na cijenu apartmana u Hrvatskoj, koliko danas košta najam stana u Sarajevu?

Možda problem nije samo "preskupa Hrvatska". Možda je problem što smo postali društvo u kojem su visoke cijene normalne, a niske plaće prihvatljive.

I možda je upravo zato zanimljivije pitanje od "Zašto je ovo na moru toliko skupo?" zapravo:

"Zašto smo se u Bosni i Hercegovini navikli da plaćamo toliko?"

No, kada se vratimo u BiH, gdje su cijene hrane, ugostiteljskih usluga i drugih proizvoda također značajno porasle, takav vid javnog negodovanja mnogo je rjeđi.

Psihologinja Borjana Bogičević za Faktor kaže da nisu samo Bosanci i Hercegovci ti koji se bune zbog realno visokih cijena u Hrvatskoj. To rade i državljani drugih zemalja Evropske unije, koji imaju mnogo veća primanja nego mi.

- Fotografisanje računa postao je globalni trend i zašto ljudi imaju potrebu da pokažu drugima koliko su nešto platili. S druge strane, što se tiče cijena u BiH, sam pojedinac, jedan čovjek, ne može ništa promijeniti. Treba postojati neki plan. Ljudi misle da ne mogu ništa promijeniti. Ne možemo sada ići i paliti zgrade - kaže Bogičević.

No, ako je fotografisanje računa iz Hrvatske postalo društveni trend, postavlja se pitanje zašto građani na isti način ne reaguju na cijene koje svakodnevno plaćaju u vlastitoj zemlji.

Ekonomski stručnjak Igor Gavran za Faktor kaže da je ovo zaista tragikomično.

- Niko nas ne tjera da idemo u Hrvatsku ako nam cijene tamo ne odgovaraju, ali od samih sebe ne možemo pobjeći. Prioritet bi nam trebale biti cijene i troškovi života u Bosni i Hercegovini - kaže Gavran. 

 Dodaje da, prema njegovim riječima, isti trend kao u Hrvatskoj imamo i u Sarajevu i drugim turističkim destinacijama, gdje se odavno cijene nadrealno povećavaju u skladu s kupovnom moći bogatih turista, a ne domaćeg stanovništva.

Od kafe i sladoleda do svega ostalog, posebno u ugostiteljstvu, ali i u trgovini, cijene se podižu na takav nivo kao da se poslužuju zlatne poluge i dijamanti.

- Sva opravdanja rastom troškova poslovanja su prazna priča i jedina stvarnost je bezgranična pohlepa, iz punu podršku vlasti koje u tome ne vide ništa sporno nego naprotiv jedva čekaju. Daju još više cijene da uberu što više PDV-a. To je opet jedna od tema koju mi vidimo u izbornoj kampanji, nažalost. Svi glorifikuju turizam, a ignorišu popratne štete za domaće stanovništvo - kaže za Faktor ekonomski stručnjak Igor Gavran.