Od 23. januara ove godine, otkako je Trojka raskinula koaliciju sa SNSD-om, bageri nikad manje nisu imali radnih sati. Kadrovi SNSD-a u državnoj vlasti, i u simbiozi sa HDZ-om, i dalje imaju presudan glas ne samo u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, nego u svim institucijama na državnom nivou.

Za to vrijeme Elmedin Konaković, najavljivač bagera koji su trebali pomesti kadrove SNSD-a u državnoj vlasti, "primio" se u kolo sa Miloradom Dodikom, pa bestijalno poput samog Dodika prebire po njegovm porodičnom stablu. Kako se samo neko ko se ne sjeća svog mentora s fakulteta uspio sjetiti Dodikovog "dede Hrvata"?

Predsjednik RS-a i SNSD-a jučer je, a nije mu prvi put, u stilu haških osuđenika, objasnio da je njegov problem sa najbrojnijim narodom u BiH taj što su Bošnjaci i većinski muslimani. Nije takvih u historiji čovjeka bilo mnogo, uzimajući u obzir ukupnu ljudsku populaciju, kojima je problem bio cijeli jedan narod ili vjerska skupina, ali su o jadu zabavili i one koji će tek biti začeti.  

Sva ta Dodikova priča je agenda Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), desetljećima nam već poznata, prema kojoj se negiranje državnosti, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta komšija, u ovom slučaju Bošnjaka, ima provoditi dosljedno, sistemski i dugotrajno. U Dodikovom maniru ta agenda zvuči suptilno i primamljivo poput poljoprivredne mašine na Sokocu, ali osnovna ideja je ista. 

Izlišno je očekivati da Elmedin Konaković, šef NiP-a i ministar vanjskih poslova BiH (kakve li cinične nuspojave demokratije i odluka naših međunarodnih prijatelja), da pametan odgovor na jučerašnje Dodikovo šovinističko obraćanje pred kamerama. Doduše, pametan odgovor Trojke i Konakovića je trebao biti prije dvije godine, kada su međusobno dijelili najvažnije pozicije u državi i pripadajućim policijskim, sigurnosnim, finansijskim..., institucijama.

No kad se već nema šta smisleno reći i šutnja je u ovom slučaju primjereniji odgovor. Svakako pametniji u odnosu na to što je išao guglati više od deceniju stare tekstove u kojima se Dodikov deda ili koji već preci, proglašavaju Hrvatima, pa se posljedično i Dodiku odriče pravo da se naziva i osjeća Srbinom. Baš kako što Dodik odriče nacionalna i vjerska prava i osjećaje Bošnjacima-muslimanima. 

Kad je u Konjicu mogao prešutjeti psovanje genocida, a nije trebao, Konaković je ovog puta morao nadvladati svoju prirodu tinejdžera koji ne može odoljeti infantilnim forama na društvenim mrežama. 

Konaković je nažalost, ali ipak to ne treba smetnuti s uma, ministar vanjskih poslova BiH. I nažalost kapiten reprezentacije političke nedorasti u državnim foteljama, pa ako hoćemo preciznije - u ime Bošnjaka. Nakon ovakvih "odgovora" na agendu koju Dodik slijedi, posmatraču sa strane ne preostaje ništa nego da zaključi - našla krpa zakrpu.