Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti žrtvama ubijenim krajem juna 1992. godine u mjestu Kasapnice kod Sanskog Mosta, danas se obilježava 33. godišnjica zločina u kojem je ubijeno 20 muškaraca iz Kenjara.

Edisa Hodžić je kao devetogodišnja djevojčica 18. juna 1992. godine svjedočila odvođenju njenog oca, trojice amidža i tečića.

Ona se prisjeća kako su toga dana njihove komšije pokucale na vrata te prozivali imenom i prezimenom muškarce, koje su razdvajali od žena i djece pod izgovorom da će ići na ispitivanje i da im se ništa neće desiti.

- Mi smo i vjerovali u te tvrdnje jer su to naše komšije. Nije to bio neko sa strane nepoznat, do momenta dok nismo saznali krajem juna da su oni ubijeni, zapaljeni i onda smo mi morali napustiti selo - kazala je Hodžić za Detektor.

Dodaje da su tada muškarci odvedeni u njima poznatom pravcu, prema Osnovnoj školi u selu Kljevci.

Ističe da je odveden 21 muškarac u dobi od 16 godina do 72 godine, a da su nakon sedmicu dana saznali da su navodno ubijeni 26. juna, a potom zapaljeni na lokalitetu Kasapnice u selu Hrustovo, koje je udaljeno 15 ili 20 kilometara od sela Kenjari, iz kojeg su bile žrtve.

Toga dana ubijen je njen otac Mehmed te njene amidže Asim i Midhet Kenjar, kao i tečić Tehvid Kalabić, koji je imao nepunih 17 godina.

Njen amidža Muharem je s još jednom osobom toga dana pobjegao s mjesta zločina, ali je uhvaćen na području Sanskog Mosta, nakon čega je uhapšen i ubijen. Njegovi posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni.

- Počinioci zločina su naše komšije. Mjesto u kojem smo tada živjeli 1992. se zvalo Kljevci i unutar tog sela, to je jedna veća površina, živjeli su i Srbi, Hrvati i Bošnjaci. U Kenjarima gdje smo mi, oko nas su bili Srbi. Oni su išli s mojim ocem i amidžama u školu i mi smo njih poznavali - kaže Hodžić.

Ona govori da je njen otac sa svojom braćom radio u Sloveniji te da su krajem aprila došli kući, a potom nisu bili u mogućnosti da se vrate na posao.

- Znam da nam je (otac) dolazio svaki petak kući, moja mama je živjela tu s nama, ja imam brata i čitave porodice su živjele. Za taj period djetinjstva meni su sjećanja lijepa, uspomene i sa mojim stričevima, to su sve kuće do kuće - prisjeća se ona.

Godišnjici, koja se svake godine obilježava u Kasapnicama, prisustvuju porodice žrtava, bivši logoraši te predstavnici lokalne zajednice i političkih stranaka.

- Mjesto stradanja je samo po sebi užasavajuće, daleko, jako udaljeno, napušteno. Oni su znali za ta mjesta gdje će voditi ljude - kaže Hodžić te dodaje da za ovaj zločin počinioci nisu nikada odgovarali.

Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica, u zaseoku Kenjari je 27. juna, ili približno tog datuma, uhapšeno 20 muškaraca bošnjačke nacionalnosti, koji su ispitani i odvedeni u jednu kuću u zaseoku Blaževići u koju su vojnici ubacili eksploziv, a potom otvorili vatru iz pušaka na one koji su pokušali pobjeći. Tijela mrtvih su vraćena u kuću, koja je zapaljena. Konstatovano je da je ubijeno 18 muškaraca.