Luka Dragičević, kojeg je Državni sud pravosnažno oslobodio odgovornosti za zločin u Štrpcima, tuži Bosnu i Hercegovinu za duševnu bol i izgubljenu zaradu zbog mjera zabrane koje su mu bile određene tokom postupka.

Dragičevićev pravni zastupnik Aleksandar Čokeša predložio je uvođenje sedam materijalnih dokaza, među kojima su presude i rješenja Suda BiH, te naveo da tužilac ostaje u cijelosti kod činjeničnog navoda i postavljenog tužbenog zahtjeva.

Čokeša je predložio saslušanje svjedoka na okolnosti radnog angažovanja tužioca po osnovu ugovora o djelu, te vještaka ekonomske struke koji bi utvrdio visinu materijalne štete, odnosno zaradu koju bi tužilac ostvario tim ugovorom. Predložio je i saslušanje vještaka medicinske struke koji će iznijeti nalaz i mišljenje o intenzitetu i trajanju duševnih bolova koje je Dragičević trpio usljed ograničenja i lišenja slobode.

Među dokazima je najavljeno ulaganje ugovora o djelu, kako je Detektoru pojašnjeno nakon ročišta, kojim je Dragičević vršio poslove u Beogradu a koje zbog mjera zabrane tokom suđenja nije mogao obavljati.

Pravobranilaštvo BiH nije bilo prisutno na pripremnom ročištu, a Sud je konstatovao da su se podneskom izjasnili da ostaju kod navoda datih u odgovoru na tužbu te da nisu predložili dokaze.

Na ročištu je rečeno da će se na glavnoj raspravi utvrđivati osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Luka Dragičević je prvosnažnom presudom Suda BiH oslobođen odgovornosti da je izdao naređenje za odvođenje civila u Štrpcima, koji su ubijeni na području Višegrada.

Nastavak postupka po Dragičevićevoj tužbi je zakazan za 23. septembar.

Pripadnici vojske RS-a su 27. februara 1993. na željezničkoj stanici u Štrpcima iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd - Bar izveli 20 putnika i potom ih ubili.  Od ubijenih civila 18 su bili Bošnjaci, jedan je bio Hrvat a jednoj osobi nije utvrđen idetntitet. Sve identifikovane žrtve su živjele u Srbiji i Crnoj Gori – u Beogradu, Prijepolju, Bijelom Polju i Podgorici.