Sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine donijele su odluku kojom se
Milanu Radoičiću, Zvonku i Žarku Veselinoviću, kao i još najmanje
petorici državljana Srbije povezanih s nekadašnjom vlašću Aleksandra
Vučića, službeno zabranjuje ulazak u državu. Odluka je stupila na snagu
13. novembra, nakon što su ove osobe okarakterisane kao prijetnja po
nacionalnu sigurnost BiH.
Odluka bh. institucija uslijedila je neposredno prije nego što je za Milanom Radoičićem u Srbiji raspisana potjernica:
Samo dva dana nakon zabrane ulaska u BiH, 15. novembra, Radoičić se
nije pojavio na redovnom policijskom javljanju u Beogradu, što mu je
bila sudska obaveza svakog 15. u mjesecu.
Raspisivanje potjernice: Viši sud u Beogradu je 17. novembra izdao
potjernicu zbog kršenja mjera zabrane napuštanja boravišta, koje su mu
izrečene još u oktobru 2023. godine uz oduzimanje pasoša.
ALEKSANDAR VUČIĆ I MILAN RADOIČIĆ
Sudski
procesi: Radoičić se u Srbiji tereti za nelegalnu nabavku oružja i
izazivanje opće opasnosti u vezi s incidentom u Banjskoj u septembru
2023. godine, kada je ubijen kosovski policajac Afrim Bunjaku.
Istovremeno, pravosuđe Kosova ga je u septembru 2024. optužilo kao
predvodnika naoružane grupe od 45 osoba.
Od sredine novembra mu se gubi trag, a sigurnosne službe BiH nemaju saznanja da se krije na bh. teritoriji.
KRETANJE BRAĆE VESELINOVIĆ
Za
razliku od Radoičića, braća Zvonko i Žarko Veselinović boravila su u
Bosni i Hercegovini neposredno prije nego što im je zabranjen ulazak.
Oni su 11. novembra napustili BiH letom za Istanbul. Prethodno su
prenoćili kod Vladimira Mandića, sina nekadašnjeg ministra pravde
Republike Srpske iz perioda Radovana Karadžića, koji se nakon političkih
promjena u Srbiji privremeno nastanio u BiH.
Ovim potezom bh.
agencija braća Veselinović su vraćena na listu nepoželjnih osoba, na
kojoj su se već nalazili prije desetak godina, sve dok s nje nisu
uklonjeni početkom 2022. godine.
Zvonko Veselinović godinama se u policijskim i obavještajnim
izvještajima dovodi u vezu s organiziranim kriminalom na Kosovu i u
regiji.
Dovodi se u vezu sa švercom narkotika, oružja i nafte,
pranjem novca i zelenašenjem. Kosovsko tužilaštvo njega i njegovog kuma
Radoičića sumnjiči za umiješanost u ubistvo političara Olivera Ivanovića
2018. godine.
Zbog korupcije i ilegalnih aktivnosti, Sjedinjene
Američke Države su mu uvele sankcije krajem 2021. godine, a Velika
Britanija godinu dana kasnije.
Uprkos brojnim optužnicama u Srbiji (za krađu kamiona, nelegalnu
eksploataciju pijeska i trgovinu drogom), većina procesa protiv njega
okončana je oslobađajućim presudama. Zahvaljujući bliskosti s bivšim
predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim bratom Andrejem,
Veselinovićeva građevinska firma ostvarivala je milionsku dobit na
državnim projektima.
ALARMANTNO, IZ ŠVICARSKE
Boban Bogdanović,
srbijanski politički disident sa švicarskom adresom i oštar kritičar
kriminalnog režima Aleksandra Vučića, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“
odluku Obavještajnih organa Bosne i Hercegovine.
-Zabraniti
ulazak ljudima koji su već napustili BiH nije sigurnosna politika, već
politička predstava. Almir Džuvo duguje odgovore javnosti!
Ono što
se posljednjih dana događa u Bosni i Hercegovini povodom Zvonka
Veselinovića, njegovog brata Žarka i Milana Radoičića prevazilazi
pitanje jedne sigurnosne odluke.
To je pitanje kredibiliteta državnih institucija, profesionalne
odgovornosti obaveštajnog sistema i političke kontrole nad sigurnosnim
strukturama BiH.
Dva dana kasnije javnost je obaveštena o odluci
Obavještajno-sigurnosne agencije BiH da se njima, kao i Milanu
Radoičiću, zabrani ulazak u Bosnu i Hercegovinu, uz obrazloženje da
predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti, navodi Bogdanović te
upozorava da upravo tu počinje suštinski problem i pitanje na koje
direktor OSA-e Almir Džuvo mora dati jasan odgovor.
-Da li je OSA znala da se Zvonko i Žarko Veselinović nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine?
Ako jeste, zašto nije reagovala dok su bili u Sarajevu, već tek nakon što su napustili zemlju?
A
ako nije znala da se tamo nalaze, onda je problem još ozbiljniji - kako
obaveštajna agencija jedne suverene države može ne znati za prisustvo
osoba koje naknadno označava kao pretnju nacionalnoj sigurnosti?
U oba slučaja odgovornost je na rukovodstvu agencije.
Ako nije znala, postavlja se pitanje njene obaveštajne sposobnosti.
Nijedna od te dve mogućnosti ne predstavlja profesionalni uspeh direktora Almira Džuve.
Obaveštajna
služba koja opasnost prepoznaje tek nakon što ona napusti zemlju ne
štiti državu – ona naknadno evidentira vlastiti neuspeh.
A
institucija čija se efikasnost meri odlukama o zabrani ulaska ljudima
koji su već napustili njenu teritoriju rizikuje da postane samo kulisa
sigurnosti, a ne njen stvarni garant.
Zbog toga smatram da ovakva
odluka, ukoliko su okolnosti njenog donošenja onakve kakvima su
predstavljene javnosti, vređa inteligenciju građana Bosne i Hercegovine,
ali i svih u regionu koji prate sigurnosna i politička kretanja na
Zapadnom Balkanu.
Sigurnost države nije marketing niti politička predstava za naslovne stranice.
Prema
informacijama koje su mi dostupne, Milan Radoičić nalazi se na
teritoriji Republike Srpske. Ukoliko se ta informacija potvrdi, otvara
se dodatni niz pitanja - da li OSA zna gde se on nalazi, da li raspolaže
informacijama o njegovom kretanju i kontaktima i, najvažnije, šta je
konkretno poduzela?
Kakva je svrha zabrane ulaska osobi koja se, prema tim informacijama, već nalazi unutar Bosne i Hercegovine?
Od direktora OSA-e Almira Džuve očekujem kao i građani BiH jasne odgovore na nekoliko pitanja: