Industrijski razvoj naše zemlje ide u pogrešnom smjeru i prijeti da ošteti ili je već uništio dijelove sredina u kojima živimo.

Zašto se to događa?

Međunarodne korporacije koje rade u BiH sponzoriraju lov na minerale poput litija, nikla, cinka, te druge suštinski važne za svjetsku "zelenu tranziciju". Ove kompanije iznad svega zanima profit. Ključni aspekt ovih dešavanja predstavlja odnos između bh. političara i predstavnika korporacija, među kojima su i neki ambasadori, a obje strane lobiraju za dobrobit kompanija.

Međunarodne korporacije koje žele izvući bh. rudna bogatstva bez obzira na popratnu ekološku devastaciju. Domaći političari revnosno olakšavaju njihovo poslovanje. Bosna i Hercegovina postaje jedan veliki evropski rudnik. 

- Osnovni problem kada je rudarenje u pitanju u Bosni i Hercegovini je što mi zapravo nemamo sistema koji bi štitio ljude i okoliš od takvih projekata. Bez obzira na to da li je u pitanju nekakva ogromna multionacionalna kompanija ili lokalni vlasnik kamenoloma, dobit će bez problema sve potrebne dozvole i nama zapravo cijeli sistem institucije zaštite okoliša služe da investitore pokriju papirima, pa kada se pojavi neka kritika, e onda oni kažu mi imamo sve dozvole. To je slučaj bilo da je u pitanju mali kamenolom ili multinacionalna kompanija – kaže za Faktor Anes Podić iz Eko akcije.

Ističe da BiH nije u stanju da se nosi ni sa običnim komunalnim otpadom, a kad je rudarski otpad u pitanju, "nismo nikada ni formalno proveli evropsku direktivu o rudarskom otpadu, niti imamo učinkovitu primjenu bilo kakvih zakona u praksi".

- Dodatni problem je šta mi imamo od tih rudnika? Nisu naravno samo rudnici u pitanju, u pitanju je bilo šta drugo, jer mi zapravo samo rasprodajemo naše resurse za smiješne novce. 

U pitanju je koncesiona naknada od svega nekoliko procenata kada su u pitanju elektrane i slično, a kada su rudarski projekti u pitanju, onda ta naknada iznosi tek nekoliko maraka po toni iskopane rude.

Poređenja radi, država Kongo u Africi, jedno od najtragičnijih mjesta na svijetu gdje je građanski rat koji neprekidno traje, e pa takav Kongo se uspio izboriti da u rudarskim projektima državna kompanija ima u svakom rudarskom projektu udjel od 20 procenata. Kod nas političari uspiju dobiti nekoliko maraka po toni rude i stotinjak radnih mjesta, i to je onda "uspjeh". Znači uništavamo okoliš, rasprodajemo resurse i nikakve, odnosno vrlo male koristi imamo od toga – potcrtava Podić.

Kao loš primjer u praksi kako se uništava okoliš podsjetio je na rijeku Blihu u Sanskom Mostu u kojoj završe otpadne vode iz privatnog rudnika.

- I u najvećem dijelu godine voda u Blihi je crne, odnosno smeđe boje. S tim što, ponavljam, sve te kompanije ostvaruju izvanrednu zaradu. Dodatni trošak za zaštitu okoliša im uopće ne bi predstavljao problem, međutim, problem je naših vlasti što mi sistema zaštite okoliša nemamo i onda sve prolazi – tvrdi Podić.

Bosna i Hercegovina, kada je u pitanju sistem zaštite okoliša, nema odgovarajuće institucije koje bi morala imati kao zemlja koja želi u Evropsku uniju. Konkretnije, nema agenciju za zaštitu okoliša na bilo kojem nivou.

- Zaštita okoliša fragmentirana je prvo na dva entiteta, a onda u Federaciji BiH je to na niz kantona. Nemamo agenciju za zaštitu okoliša na bilo kom nivou, inspekcije su namjerno postavljene kao nemoćne. Vi imate jako mali broj inspektora koji kada bi savršeno radili, ne mogu stići da urade sve što bi trebali. I to je namjerno tako postavljeno. Pazite, Porezna uprava Federacije BiH ima više od 1.200 zaposlenih, a kada saberete sve što rade u institucijama zaštite okoliša, mislim da nema više od 100 ljudi – pojašnjava Podić.

Nedavno smo svjedočili kako je nakon odrona kamenoloma u mostarskom naselju Bijela velika količina kamena završila u rijeci. Ovaj događaj aktuelizovao je pitanje nepoželjnih utjecaja na okoliš, konkretnije, ovakvi kamenolomi, mišljenje je stručnjaka, ne bi se trebali praviti u blizini rijeka i jezera, doslovno u koritu. Glavno pitanje je, naglasili su: ko je dao dozvolu za prostor koji je zakonom zaštićeno područje.

- Tu je u pitanju opet ova lakoća dobijanja dozvola i taj kamenolom je morao imati odgovarajući elaborat, to je morao neko stručan potpisati i odgovarati za to ako se šta desi. Vidjet ćemo za koju godinu kada se sve slegne, ali mislim da su nikakve šanse da će bilo ko odgovarati zbog toga, i to se ponavlja.

Jednostavno, Bosna i Hercegovina je zemlja na rasprodaju. Prvo su nam rasprodali preduzeća, sada sve što je ostalo rasprodaju. Nažalost je to tako i jedina tuča naših političara, a imate ove lijeve, desne, patriote, građane, nacionaliste, jest ko će da uđe u ulogu posrednika između onih sa parama i naših resursa. Oko toga je jedina istinska bitka. Nema tu drugih podjela – zaključio je Podić.