Stari most u Mostaru porušilo je granatiranjem Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) 9. novembra 1993. godine. S njim i cijelu staru jezgru Starog grada među kojima je nekoliko monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam u Hercegovini.
Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu. Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. Granate su dva dana zaredom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek-djelo mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu. Stari most je bio simbol mostarskog građanskog identiteta i simbol najvrednijeg kulturno-historijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini.
Za rušenje Starog mosta odgovornim se smatra Slobodan Praljak, bivši general HVO-a koji je popio otrov u haškoj sudnici 2017. godine i tako okončao život.
Presuda Praljku izrečena je u sklopu suđenja tzv. "šestorki", u kojem je uz Praljka osuđen i Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Perković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Svi skupa su osuđeni na 111 godina zatvora. Teretilo ih se za zločine počinjene na području BiH tokom 1993. i 1994. godine. Između ostalog, riječ je o zločinima u Mostaru i drugim bh. gradovima.
Obnova Starog mosta koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine. Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinč. Obnova je završena u julu 2004, a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU.