Generacija 1978 - 1981 okupula se pred Prvom Gimnazijom Sarajevo uoči 44. godišnjice mature, a slavlje je uveličala razrednica Bogdana Zorić

Nisu ni oni mogli vjerovati da je prošlo 44 godine. A opet, kada su se okupili, činilo se kao da su zadnji put zajedno bili jučer, u uskim hodnicima sarajevske Prve gimnazije, čekajući profesore, komentarišući pismene i krišom gledajući ko će s kim sjesti na velikom odmoru.

Generacija Prve gimnazije 1978-1981 okupila se na stepeništu svoje srednje škole kako bi obilježila godišnjicu mature. Smijeh, prisjećanja, zagrljaji i ono iskonsko prepoznavanje koje može da postoji samo među ljudima koji su zajedno dijelili školske klupe - sve se to spojilo u noć ispunjenu nostalgijom i veseljem.

No, najdirljiviji trenutak, složili su se mnogi, bio je dolazak razrednice Bogdane Zorić, koja u 83. godini života nije htjela propustiti priliku da vidi 4e, svoje nekadašnje odjeljenje.

- Kako da ne dođem? Pa to su moji đaci - kazala je nasmijana razrednica Bogdana, koja i nakon četiri decenije pamti imena svojih učenika.

Slavlje se nastavilo u obližnjem restoranu, gdje se uživalo uz razgovor, ples i brojne anegdote koje su preživjele vrijeme. Kao da nisu prošle godine, padale su šale o prvim ljubavima, propalim kontrolnim zadacima i "mučnim" satima latinskog.

- Sjećam se svake klupe, svakog časa, i naravno - naše razrednice Bogdane. Nikada nije vikala, a znali smo kad se ne smije pričati. I sve nas je naučila o životu više nego što smo tada znali - rekao je jedan od bivših učenika.

Prva gimnazija, kažu oni koji su je pohađali, bila je nešto posebno. Imala je svoj ritam, stil i svoje kriterije. Sada, još jednom, pa makar na nekoliko sati, 4e bio je na okupu kao nekada. I naravno da su imali s kim to podijeliti. Jer, prave razrednice ne stare - samo prestanu pisati po tabli.