Kako su naveli, radnici su u ponedjeljak, 14. juna, u pet minuta do 12 sati stupili u štrajk upozorenja kako bi ukazali na težak položaj.
Čekaju na osam plaća iz 2016. godine
- Radnici već drugu godinu otežano primaju plaće tako da su tek u junu primili lični dohodak iz februara. Nije im isplaćeno osam plaća iz 2016. godine koje sadašnji direktor Meho Rekić nije isplatio. Rekić koji je naslijedio obaveze od prijašnje Uprave smatra da nije njegova obaveza da isplati te plaće. Zbog nagomilanih problema i nemogućnosti da radnicima osigura ugovorne odnose koji bi doveli da ovaj kolektiv živi od svog rada, radnici traže ostavku cjelokupne Uprave i dolazak novog stručnijeg i sposobnijeg rukovodstva – ističu radnici i dodaju kako su oni sposobni da žive od svoga rada ukoliko novo rukovodstvo osigura dobijanje konstantnog posla.
Rekić nije krio iznenađenje ovakvim izjavama radnika jer je, kako kaže, prošlog petka, zajedno sa ostalim članovima Uprave preduzeća, bio na sastanku sa Sindikatom radnika.
- Na sastanku smo dogovorili korake i razjasnili neke stvari koje su bile u vezi s poslovanjem. Imajući u vidu da je korona učinila svoje, pa i mnogo jačim firmama nego što smo mi, navodi koji se ovdje spominju, nisu tačni ni u jednom segmentu – kaže Rekić.
Dodaje kako je on firmu preuzeo 2016. te da je u tom momentu morao isplatiti 600.000 KM kredita kako bi se riješio stečaj.
- Upravi za indirektno oporezivanje platio sam 160.000 KM naslijeđenog duga i isplatio plaće koje su u to vrijeme kasnile. Činjenica jeste da je ostalo osam neriješih plaća. No, moram kazati da je firma spašena od propadanja i da smo je podigli iz pepela u što su se uvjerili svi oni koji su dolazili na prezentaciju novih proizvoda – ističe Rekić.
Da nije bilo pandemije dva višemilionska ugovora, bila bi realizirana prošle godine, no ona su, dodaje Rekić, i dalje aktivna.
- Danas dobijam predugovor, opet višemilionski ugovor za proizvodnju naših proizvoda, što znači da se borimo i pokušavamo stati na noge. Izlazimo na tržišta koja nikada nismo imali, poput Afrike. Istina je da nemamo dovoljno kvalificirane radne snage, neki su otišli u penziju, mladi dođu, ali se ne zadrže... Imamo problem i sa opremom i objektima, ali se ne predajemo – navodi Rekić.
Činjenica je, kaže, da su radnici u junu dobili februarsku plaću, ali su, kako naglašava direktor ovog kolektiva, doprinosi plaćeni sa martom, uvezan je radni staž za sve i u pet godina isplaćeno pet miliona KM starih obaveza.
- Sad očekujemo da se možemo javiti na tendere jer to do sada nismo mogli pošto nismo bili porezno sposobni – govori Rekić.
Na pitanje šta će biti sa osam plaća na koje radnici još čekaju, Rekić odgovara kako on nikada nije rekao "da u njegovoj obavezi nije da ih isplati", niti je njihovu isplatu ikada osporavao.
- Mi smo na sastanku prošlog petka razgovarali o tome, a prije desetak dana i sa granskim sindikatom sve poredali i dogovorili se kako ćemo. Zbog toga sam bio iznenađen štrajkom jer nisam dobio nikakve sindikalne zahtjeve. Niko ne može da ne plati obaveze koje su radničke. Radnici su to utužili, ali trenutna situacija ne dozvoljava isplatu tih plaća jer nismo u prilici da na vrijeme stižemo isplatiti ni tekuće potrebe. No, želim istaći da su te plaće obaveza, i one kad-tad moraju biti isplaćene radnicima, da li sutra ili za mjesec, to niko ne može osporiti – naglasio je Rekić.
Udar na vojnu industriju
Osvrnuo se i na optužbe radnika "kako je prodavao državnu imovinu u TRZ-u turskom državljaninu (strancu tj. privatnom licu), zbog čega je, kako se navodi u obraćanju pojedinih uposlenika, već policija upadala u firmu, ali da rasprodaja i dalje traje."
- Nije u nadležnosti Uprave da prodaje imovinu preduzeća. O tome odlučuje, odnosno daje odobrenje Nadzorni odbor. Mislim da su takvi navodi nekorektni jer oni koji su to pisali znaju da je sve prodano u skladu sa zakonom i propisima koji su regulisali tu oblast. Sa svim tim upoznata je Vlada koju mjesečno ili šestomjesečno obavještavamo. Dakle, ništa nije tačno, nijednom državljaninu, pa ni turskom, ništa nije prodano, to su laži. Smatram da je ovo zlonamjerno i ne znam da li bih to okarakterisao kao udar na vojnu industriju ili samo na TRZ?! Kao ratni komandant borio sam se za ovu državu i ne bih želio da izgubimo ovo što imamo jer znam šta to znači za državu BiH. Meho Rekić neće biti grobar Tehničko-remontnog zavoda, ako treba da odem, otići ću bez hajke, ali neću učiniti ništa što će naštetiti ovom zavodu - poručio je Rekić.