- Otac mi je radio šargije, radio je ali on godišnje napravi dvije tri kod kuće, a pošto nas je bilo puno u kući, devetoro nas je bilo onda sam da i ja nešto krenem, otac me molio da iskopam šargiju ali da ne smijem razbiti, pa je ostavljao pa će on doraditi. I tako život me je natjerao na to da to počnem raditi - kaže Marković.

Od malih nogu počeo je pomagati ocu pri izradi šargija, prvu šargiju samostalno je napravio 1964. ili 1965. godine, a i danas se sjeća za koliko novca ju je prodao.

Foto: AA

Kasnije je radio u Sloveniji i Hrvatskoj, a slobodno vrijeme i dostupne materijale koristio je kako bi pravio ove tradicionalne instrumente

- Tako, uvijek sam išao da nešto napravim, volio sam praviti i violine, a 1977. godine počeo sam da ih pravim - kaže Marković.

Osim šargija i violina Marković pravi i saz, a posebno je ponosan na izradu trorepe šargije, odnodno instrumenta koji se sastoji od dvije šargije i jednog saza.

Nikada nije brojao koliko je instrumenata napravio. Sada njegovih šargija, priča, ima u cijelom svijetu. Nosili su ih i u Australiju i u Sjedinjene Američke Države, a nedavno ga je pozvao jedan raniji kupac da provjeri kako bi mogao nabaviti nove žice u Kanadi.

Bez obzira što su došla nova vremena, interes za ovaj tradicionalni instrument ne jenjava.

- Djeca dolaze s strane kupuju i vole to, onda nemam šta govoriti za ostalo. Ima i još nešto, djeca kupuju roditeljima, djedovima i očevima, hoće da imaju šargiju, i to ima - priča Slavko Marković.

Na pitanje koliko mu je vremena potrebno za izradu jedne šargije Marković naglašava da je nemoguće to završiti za dan ili dva, te da bi volio da vidi ko to može uspjeti.

Pojašnjava da proces počinje nakon što izabere adekvatno drvo, odnosno kladu.

-Dok nju istešem, danas iskopam, tek sutra je izbrusim, dok obrusim pripremim rep i dasku, onda tek prekosutra stavim rep i dasku, kad bude rep suv i onda obrađujem dan dva još dok uradim sve - navodi Marković.

Foto:AA

Većinu ovog procesa Marković završava bez mašina, na tradicionalan način. Kaže da nije siguran ni koliko bi mu mašine mogle pomoći, osim brusilice. Za izradu dobre šargije potrebna je preciznost, ali i poznavanje drveta.

Dešava mu se da kupci njegovih instrumenata očekuju da odmah po kupovini počnu da sviraju. Mnogi mu dolaze kući kako bi ih naučio kako da sviraju, a on rado pomaže. Iako mu nude novac, dijeljenje svog muzičkog znanja Marković ne naplaćuje.

- Kakve pare, ja nikad nisam ni pomislio. Onda bih sebi školu otvorio ovdje pa nek dolaze. Ima dosta što sam ih naučio svirati, ali da li hoće reći ili neće mene, to ne interesuje - ističe Marković.