U javnosti se pojavila informacija da bi Milorad Dodik nakon predstojećih izbora mogao biti pomilovan, a potom se vratiti na jednu od najviših funkcija u Republici Srpskoj.

Dostupne informacije navode da je riječ o navodnom predizbornom dogovoru lidera SNSD-a i HDZ-a BiH Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Prema tim navodima, ukoliko Željka Cvijanović i Darijana Filipović budu izabrane u Predsjedništvo BiH, novi saziv tog tijela bi, odmah nakon konstituisanja, donio odluku o Dodikovom pomilovanju.

Nakon toga, prema istom scenariju, Dodik bi preuzeo funkciju predsjednika Vlade Republike Srpske.

Suština navodnog dogovora nalazi se u sastavu budućeg Predsjedništva BiH. SNSD bi kroz Željku Cvijanović zadržao člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, dok bi Darijana Filipović, kao kandidatkinja HDZ-a BiH, trebala preuzeti poziciju iz reda hrvatskog naroda.

Takva kombinacija bi, prema toj političkoj računici, otvorila mogućnost da dvije članice Predsjedništva podrže odluku o Dodikovom pomilovanju.

To je i razlog zbog kojeg je pitanje izbora članova Predsjedništva u ovoj priči mnogo važnije od samog pomilovanja. Ne radi se samo o tome ko će sjediti u Predsjedništvu BiH, nego i o tome kakav bi odnos tih članova bio prema eventualnom zahtjevu za pomilovanje Milorada Dodika.

Milorad Dodik je pravosnažno osuđen pred Sudom BiH zbog krivičnog djela neizvršavanja odluka visokog predstavnika.

Prvostepenom presudom osuđen je na godinu dana zatvora i izrečena mu je mjera sigurnosti zabrane obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina. Apelaciono odjeljenje Suda BiH je 12. juna 2025. odbilo žalbe i potvrdilo prvostepenu presudu, čime je presuda postala pravosnažna.

Upravo zabrana obavljanja funkcije predstavlja jednu od ključnih prepreka njegovom eventualnom povratku na javnu funkciju.

Pomilovanje bi, u zakonom dozvoljenom obimu, moglo utjecati na tu pravnu posljedicu.

Zakon o pomilovanju BiH predviđa da Predsjedništvo BiH može dati pomilovanje za krivičnopravne sankcije i za pravne posljedice osude, uključujući mogućnost ukidanja ili kraćeg trajanja zabrane vršenja određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti.

To je veoma važna razlika. Pomilovanje ne znači da se presuda poništava niti da se osuđeni proglašava nevinim.

Presuda ostaje pravosnažna, ali se njenom izvršenju ili određenim pravnim posljedicama može dati drugačiji pravni učinak u okviru onoga što zakon dopušta.

Ne postoji uvjet prema kojem osuđeni mora priznati krivnju da bi mogao zatražiti pomilovanje.

To je posebno relevantno u Dodikovom slučaju, jer je tokom postupka negirao krivnju.

Sud BiH je u podacima o predmetu naveo da su se Dodik i Miloš Lukić na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnili da nisu krivi.

Zakon o pomilovanju ne postavlja priznanje krivnje kao uvjet za podnošenje molbe. Pomilovanje je institut koji se odnosi na izvršenje kazne i pravne posljedice osude, a ne postupak u kojem se ponovo utvrđuje krivnja.

Zbog toga eventualno pomilovanje ne bi značilo da je Dodik proglašen nevinim, niti bi izbrisalo činjenicu da postoji pravosnažna presuda.

Ko zapravo donosi odluku o pomilovanju ? 

Zakon o pomilovanju BiH propisuje da Predsjedništvo može dati pomilovanje za krivičnopravne sankcije koje je izrekao Sud BiH, kao i za određene pravne posljedice osude.

Postupak ne počinje glasanjem na sjednici Predsjedništva. Mora postojati molba za pomilovanje, nakon čega se provodi zakonom propisana procedura. Ministarstvo pravde BiH prikuplja potrebne podatke i mišljenja i priprema dokumentaciju koja se dostavlja Predsjedništvu BiH na odlučivanje.

Zato bi čak i eventualni politički dogovor SNSD-a i HDZ-a morao biti proveden kroz institucije i proceduru predviđenu zakonom.

Predsjedništvo BiH ima tri člana. Ustav propisuje da Predsjedništvo nastoji odluke donositi konsenzusom, ali također predviđa da se određene odluke mogu donijeti glasovima dva člana ako svi pokušaji postizanja konsenzusa ne uspiju.

Zato je politička računica koja stoji iza navodnog dogovora jasna.

Ako bi Željka Cvijanović glasala za pomilovanje, Darijana Filipović također glasala za, a treći član Predsjedništva bio protiv, dva glasa mogu biti dovoljna za donošenje odluke, pod uvjetima koje propisuje Ustav.

Drugim riječima, nije nužno da sva tri člana glasaju "za".

Ali time postupak ne mora biti završen.

Ustav BiH predviđa poseban mehanizam za člana Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom.

Takav član može, u roku od tri dana od njenog usvajanja, odluku proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta sa čije teritorije je izabran. Ako takav proglas podnese bošnjački član Predsjedništva, odluka se upućuje bošnjačkim delegatima u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Ako oni u roku od deset dana potvrde proglas dvotrećinskom većinom, osporena odluka Predsjedništva nema učinka.

Dvije članice mogu imati dovoljno glasova za donošenje odluke, ali treći član ima ustavni mehanizam da pokuša spriječiti njeno provođenje.

Zato bi bilo pogrešno tvrditi da bi Cvijanović i Filipović sigurno mogle pomilovati Dodika bez obzira na stav trećeg člana.

Preciznije je reći da bi dvije ruke mogle biti dovoljne za donošenje odluke, dok Ustav istovremeno predviđa mogućnost njenog osporavanja kroz mehanizam zaštite vitalnog interesa entiteta.

U slučaju člana Predsjedništva BiH, Ustav govori o tome da se odluka može proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta sa čije je teritorije član izabran. To nije ista procedura kao zaštita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog naroda u Domu naroda.

Dakle, ako bi bošnjački član Predsjedništva, izabran u Federaciji BiH, osporavao odluku, njegova ustavna procedura ide prema bošnjačkim delegatima u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

U toj proceduri nije riječ o tome da član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda jednostavno stavi veto i time automatski poništi odluku.

Ustav Republike Srpske propisuje da predsjednik Republike Srpske predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade. O izboru potom odlučuje Narodna skupština Republike Srpske.

Dakle, eventualni put bi izgledao ovako. Prvo bi morao postojati zahtjev za pomilovanje, zatim procedura pred Ministarstvom pravde i Predsjedništvom BiH, potom odluka o pomilovanju, a tek onda eventualno politički proces u Republici Srpskoj u kojem bi predsjednik RS-a predložio Dodika za mandatara, a Narodna skupština odlučivala o njegovom izboru.

Za predsjednika Vlade RS-a nije dovoljna odluka Predsjedništva BiH. Mandatara predlaže predsjednik Republike Srpske, a Vladu bira Narodna skupština RS-a. Dakle, čak i ako bi Dodik bio pomilovan, njegov povratak na čelo Vlade zavisio bi i od političke većine u Republici Srpskoj.